Budući da se čitavo naselje Vrsar nalazi unutar zaštićenog obalnog pojasa, dozvola za gradnju u tom primorskom gradiću se, s iznimkom nužnih rekonstrukcija, ne može dobiti na temelju općinskog prostornog plana, koji je na snazi od kraja 2006. Gradnja novih i legalizacija postojećih objekata nije moguća bez planova nižeg reda, napose urbanističkog
plana uređenja, koji je Općina naručila od zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta te bi njegova prva verzija početkom proljeća trebala biti upućena na javni uvid gradanima. S obzirom da procedura uključuje i djelomične izmjene plana prema traženju gradana,  možebitno ponavljanje javne rasprave, kao i suglasnosti niza državnih i županijskih tijela, dokument u skorije vrijeme vjerojatno neće stupiti na snagu. Za stanovnike Vrsara to u
praksi znači da će do donošenja UPU-a dozvole i dalje moći tražiti i dobiti samo za dijelove
grada koji su već pokriveni nekim planom nižeg reda. To su naselje Trsine, dijelovi stare jezgre s ambulantom te dio Dalmatinske ulice nasuprot benzinske postaje, redom zone u kojima nema previše prostora za novu izgradnju, no postoje preduvjeti da vlasnici koji su možda gradili bez dozvola pokrenu postupke za njihovo ishođenje. Naravno, papire će dobiti samo ako im se objekti smještajem i gabaritima uklapaju u ono što propisuju
planovi, odnosno ako ne prelaze određeni postotak izgrađenosti parcele, nisu preblizu prometnice ili susjedne parcele, ako nisu prešli maksimalnu dopuštenu visinu, dozvoljeni broj stambenih jedinica i slično. U postupku legalizacije također treba platiti komunalni doprinos Općini i pripadnu globu državi. Ipak, do stupanja na snagu UPU-a, neriješenom će ostati najveća rak-rana ovdašnjeg prostora, glomazno naselje Vrsar- istok, zvano još i Brostolade.
Ono se nalazi vis-a-vis pitomog vrsarskog brežuljka, a čine ga gusto natiskane višekatnice koje uglavnom nemaju dozvole za gabarite do kojih su nabujale. Premda je stanje daleko od sjajnoga, valja reći da je Vrsar istok otprije imao detaljni plan uređenja, koji je predviđao gradnju isključivo stambenih zgrada s najviše tri stana, nalik na Poreč – jug. Štoviše, investitori su po tom planu čak uredno ishodili građevinske dozvole. Problema
danas ne bi bilo da su, kad je krajem osamdesetih i početkom devedesetih krenula izgradnja, zgrade doista izvedene po projektima koji su dobili zeleno svjetlo. No, zbivanja na terenu izmakla su svakoj kontroli – investitori nisu poštovali građevinske dozvole, pretjerivalo se i u visinu, i u širinu, i s brojem stanova, pojedine parcele zabetonirane su
gotovo u cijelosti, a pojedinci su čak uzurpirali dijelove javnih površina pa naselje danas nema ni parkirališta, ni parka, ni zelenila. Sve se događalo u vrijeme rata i urbanističkog bezakonja, kada inspekcije i sustavi kontrole nisu funkcionirali. Mnogi bi mirnije spavali da se danas UPU-om može dopustiti sve što je u ovom kvartu izgrađeno, no takvo što brane i zakoni i planovi višeg reda.
– Naravno, nastojat ćemo u plan uvrstiti maksimum zatečenoga i kroz UPU stvoriti preduvjete da što veći broj tamošnjih vlasnika pokrene postupke za izdavanje dozvola. Međutim, netko tko je prešao sve limite u visini ili izgrađenosti parcele teško će sada moći dobiti papire. Bit će to veliki izazov, jer ćemo UPU-om pokušati popraviti stanje, predvidjeti parkirna mjesta i zelenilo te drukčije riješiti promet, objašnjava Vlasta Gortan, zadužena za prostorno planiranje u Općini Vrsar. Nešto je bolji položaj seoskog područja, koje s iznimkom Kloštra ne ulazi u zaštićeni obalni pojas te ne podliježe obavezi izrade planova nižeg reda po toj osnovi. Ipak, situaciju je otežao novi zakon iz 2007., po kojem se za neizgrađene dijelove građevinskog područja veće od pet tisuća kvadrata mora izraditi urbanistički plan. S iznimkom ovih slučajeva, u selima se dozvole uglavnom može dobiti temeljem prostornog plana, koji je, dok su se nalazila u njegovom sastavu, izradio Sveti Lovreč. Od 11 planova koji su na području vrsarske općine trenutno na snazi, polovica nije relevantna za građane koji žele pokrenuti postupke za legalizaciju, jer pokrivaju specifična, nestambena područja: poslovnu zonu Neon, budući zdravstveni kompleks, zonu vrtića i pojedine turističke punktove. Inače je detaljnim planom pokrivena i Kapetanova stancija, dok je za Stanciju Valkanela on pred donošenjem pa stanovnici tih stancija, kad je o uređenju prostora riječ, također ne ovise o budućem UPU-u Vrsara.

M. DODIĆ, Glas Istre