Ističemo to stoga što za dobar dio ovdje navedenih lokacija ne postoji ama baš nikakva prostorno-planska dokumentacija, a to će zainteresiranim domaćim i stranim pravnim osobama koje će podnijeti prijave za "realizaciju projekata po tzv. BOT modelu (izgradi-upravljaj-prenesi)" tamo, očito, omogućiti da grade što im se prohtije.

Naime, na neizgrađenim dijelovima fažanske i pulske obale, natječajem je kao limit zadan tek "maksimalan broj kreveta" za određenu lokaciju. U slučaju fažanske Pinete je to, primjerice, 960 kreveta, a na pulskom Muzilu čak do 2500 kreveta, a pridodano mu je i golf igralište. Dakle, premda zimus doneseni Prostorni plan grada Pule za lokacije Muzila, Vargarole, Fižele i Valelunge predviđa „vojnu namjenu" – eto ti natječaja za muzilsko golf igralište i 2500 kreveta!

Pulski GUP sa svoje strane predviđa za područje Muzila ugostiteljsko-turističku namjenu, ali, vidi vraga, taj dokument još nije donesen.

Poslužit ćemo se na ovom mjestu citatom koji ću prenijeti iz intervjua Emila Jurcana u aktualnom broju Regionala – u jednom trenu ovaj apsolvent arhitekture veli: „Trenutna situacija je takva da privatnim investitorima nitko ništa ne uvjetuje, svoje želje mogu u potpunosti realizirati. To je standard u trećem svijetu. U razvijenijim situacijama lokalna samouprava uvjetuje investitoru što on može, a što ne može." Da smo po nekim pitanjima doista u tom trećem svijetu, pokazuje i ovaj najnoviji primjer. Kako inače protumačiti činjenicu da za navedeno područje obalnog pojasa za koji je zakonom propisana obveza izrade Detaljnog plana uređenja, ne postoji ni Generalni urbanistički plan? Donesen je pak Prostorni plan, ali on određuje tu zonu kao vojnu, ali ipak se raspisuje natječaj za „2500 postelja i golf igralište"??

Prema navedenom, jedini limit potencijalnom investitoru jest taj broj postelja. Visina, oblik građevine, broj građevina uopće, njihova lokacija, morfologija, da ne nabrajamo dalje – ne postoji. Ostavljeno je nekome drugome na volju, umjesto da o tome sami odlučujemo i propisujemo što i kako želimo u neizgrađenim dijelovima pulske obale i tako osigurmo da tim resursima uistinu sami i upravljamo.

Obzirom da je riječ o kapitalnoj imovini svih nas kojom radi svojeg dobra moramo što mudrije upravljati, s razlogom se možemo zapitati kakva je to vlast koja si uzima za pravo samovoljno i bez upliva javnosti donositi tako važne odluke koje će u konačnici utjecati na život stanovništva juga Istre.

Sanja Šariri, Regional