Prednatječajem će se tako utvrditi po dva najbolja ponuđača za navedene lokacije, da bi se potom njihove ponude ocjenjivale te se donio sud o najboljem i da bi se u roku od nekoliko mjeseci, ni više ni manje, krenulo s prvim radovima.

Osim toga, članovima Nadzornog odbora ove tvrtke predstavljen je koncept najbolje uporabe za sve te lokacije, a koja je “prema Ostojićevim riječima, usklađena s prostorno-programskim konceptom Brijuni rivijere”.

Bilo bi dobro kada bi direktor Ostojić javnosti objasnio i na koji je način raspisivanje prednatječaja za Muzil u skladu s Prostornim planom grada Pule donesenim u prosincu 2006. godine područje Muzila izostavljeno, tj. ostavljeno je u tzv. sivoj zoni, jer se u to određeno vrijeme nije znalo hoće li i kada vojska to područje napustiti.

Premda niti jedan oporbeni amandman tada nije usvojen pa su redom i šaptom zone poput Valovina, Stare klaonice i Saccorgiane pale u ruke turizma, to se s Muzilom (još) nije dogodilo pa bi javnost sigurno htjela znati na temelju kojih se pulskih prostorno-planskih dokumenata ta dosad netaknuta zona grada daje u turističku i golfersku svrhu.

Naime, Muzilu je Brijuni rivijera namijenila golf teren, hotele, apartmane i vile s čak 2.500 postelja, a na predstavljanju projekta (na koji naši novinari nisu bili pozvani) koje se održalo 11. svibnja ove godine, čak je i Antun Paunović iz Zavoda za prostorno planiranje (prema podacima dostupnim na http://www.ids-ddi.com/ids-ddi/vijesti/na-podrucju-pule-17000-postelja  /), istaknuo da Muzil “može biti jedna od dominantnih točaka u sklopu Brijuni rivijere, a predložio je da se za to područje izradi zasebna studija koja bi definirala namjenu te lokacije”.

Dakle, ni u to vrijeme namjena nije bila striktno određena, a ukoliko nas pamćenje ne vara, još nisu donesene nikakve Izmjene i dopune Prostornog plana grada Pule.

Radoznali poput nas mogu posjetiti službene stranice gradske uprave i pod “info prostor” pogledati najnoviji pulski Prostorni plan za kojeg je pri donošenju rečeno “da je bolje ikakav, nego nikakav”, a njime je Muzil “tek” definiran kao neizgrađeni dio građevinskog područja. Za razliku od spomenutih Saccorgiane, Valovina i Stare klaonice koje su žigosane oznakom T1 (hoteli), Muzil nema ama baš nikakve turističke oznake.

Zanimljivo je u cijeloj ovoj apsurdnoj situaciji zamijetiti kako se u Puli primjenjuje obrnuti princip od onog, recimo, prisutnog u Balama, gdje je u svakom segmentu procesa u odlučivanju sudbine priobalja osluškivano bilo lokalnog stanovništva.

U Puli se, pak, prvo konzultiraju investitori kojima je, eto, jedini uvjet za gradnju broj postelja s kojim raspolaže prostorno-programska studija Brijuni rivijere. Oni će, pretpostavljamo, potom taj prostor okupirati hotelima i turističkim naseljima po želji jer nikakvim drugim prostorno-planskim smjernicama nisu ograničeni. Riječ je o ostvarenju sna svakog investitora u turizam, a hoće li taj san biti noćna mora za Puljane kada je riječ o prometu, kanalizaciji, potrošnji struje i uopće konceptu tog dijela priobalja – time se očito u Brijuni rivijeri ne zamaraju.