Prodan je ujutro krenuo na karamale, kako Porečani zovu lignje, a sreća je htjela da se za »rapalom«, varalicom, polakomi »beštija«. Za razliku od obično tajnovitih ribiča, on nije krio detalje o ovom rijetkom ulovu.

– Digao sam ga između zelenog svjetionika na digi od Otoka i Karbule. Rapala je bila negdje na sedam, osam metara dubine. Bilo je kvarat do osam kad se uhvatio, a trebalo mi je oko pola sata da ga dignem u barku, kazao je Prodan koji je ostatak jutra proveo u čašćenju prijatelja.

Brancin će, nakon slikavanja za uspomenu i dugo sjećanje, završiti na obiteljskoj trpezi.