U ljetnim mjesecima na porečkim ulicama udvostručuje se broj stanovnika, pa tako i problema. Nakon što ste autom napravili nekoliko đireva gradom i odvozili slalom među vozilima parkiranim u duplom redu na Cimareu, obišli sve dostavne kamione čiji su vozači nasred ceste stali "samo nešto obaviti" i zaobišli dva, tri auta najčešće talijanskih registracija koji blokiraju promet u nedoumici kamo krenuti, pronalazite mjesto i krećete u šetnju centrom i starogradskom jezgrom, Šetnja bi trebala biti bezbrižna jer su svugdje trotoari i dobrim dijelom pješačka zona, u kojoj vrijede stroga pravila prometovanja i ulaska vozila, ali ubrzo shvatite da se njih malo tko drži.
Ove je godine u gradu biciklista još više nego lanjskih ljeta, reći će mnogi, te su, dodaju, postali smetnja gotovo jednaka kao motociklisti i skuteraši. Jurnjava skuterima pješačkim zonama već je godinama uobičajena pojava, među prolaznicima, za vrijeme manifestacija na otvorenom, na rivi, u parku … Na bicikliste se u pješačkim zonama gleda manje mrko, jer ne stvaraju buku i manje su opasni za pješake, ali ima i dobar broj onih koji očito smatraju da su Poreč i Parenzana isto te da gradskim ulicama voze biciklističku utrku.
– Ima nekih koji se sjure iz smjera Zagrebačke na  Trg slobode punom parom, među pješake, ne čuješ ih dok ti ne dođu iza leđa pa se moraš micati u zadnji tren. Dok nema puno ljudi, to nije neki problem, ali prijepodne kad je krcato ljudi i turista s djecom to smeta, kaže mi jedna sugrađanka. Problem je još veći kad se biciklisti. upute u stari grad gdje su ulice uske, a gužva i bez njih velika. Kazne za sve koji se na dva kotača kreću u pješačkoj zoni stižu jako rijetko, tako da skoro nitko, čak ni turisti za njih ne haju. Dovoljno je pogledati redovito parkirane motocikle austrijskih i njemačkih registracija tik do crkve i tabele pješačke zone na Trgu slobode.
- To je sve stvar bontona, znam da bi bilo previše tražiti da svaki biciklist vozi isključivo kolnikom, ali nekog poštovanja pješaka u njihovoj zoni bi trebalo biti. Kad vidiš da ima puno ljudi u šetnji, da je gužva, siđi s tog bicikla i nastavi pješke. Ima i onih biciklista, najviše stranaca, koji su bezobrazni pa još i zvone pješacima u pješačkoj zoni da se maknu s puta, kaže mi poznanica. Problem se uvijek može riješiti. Kako veli jedan moj kolega: ´Ako slon od par tona u cirkusu može naučiti stajati na jednoj nozi, tako se može svakoga naučiti pravilima uz redovitu kaznu". A to vrijedi za bicikliste, motoriste, vozače, ilegalne štandove i dobar dio ljetnih problema na ulicama …

V. Habereiter, Glas Istre