"Što se tiče otaca benediktinaca iz Praglie, ocjenjujemo to razlikom u mišljenju, a mogući nesporazum, ako do njega dođe, između pojedinih institucija unutar Crkve rješava se na drugačiji način i na drugome mjestu", izjavio je biskup Ivan Milovan za Glas Istre u rujnu 2004., kada se prvi put javno počelo govoriti o sporu između talijanskih benediktinaca i Župe Dajla, odnosno porečke i pulske biskupije.

Sada kada se taj problem očito riješio "na drugačiji način i na drugome mjestu" – odlukom Vatikana da sporno zemljište dodijeli talijanskim benediktincima – biskup Milovan je promijenio ploču i obratio se svjetovnoj vlasti, premijerki i predsjedniku, od kojih traži pomoć ne bi li ipak Crkva u Istri zadržala stotine hektara zemljišta u i oko Dajle.

Priča u vezi s crkvenim zemljištem u Dajli puno je starija i kompliciranija no što se sada o tome javno zbori. To je zemljište, podsjetimo, djelomičnim rješenjima o denacionalizaciji Ureda državne uprave Istarske županije ispostave Buje dodijeljeno 1999. župi Dajla.

Taj vrlo upitan povrat imovine, ako je istina da je Crkva prethodno bila obeštećena za nacionaliziranu imovinu, amenovali su tadašnji predsjednik Županijskog suda u Puli Ivan Milanović i djelatnica Ureda državne uprave Nada Čurčibašić. Oni su na osnovi priložene punomoći iz 1975. donijeli upravni akt kojim je župa Dajla preko noći stekla stotine hektara priobalnog zemljišta.

U ponedjeljak smo, stoga, uputili zamolbu Uredu državne uprave Istarske županije da nam omogući uvid u spise u tim predmetima, no jučer su odgovorili da nam ne mogu dati uvid u spise zato što se oni nalaze na rješavanju pri Upravnom sudu Republike Hrvatske. To bi drugim riječima značilo da je na Upravnom sudu još uvijek u tijeku postupak, iako se opatija Praglia obavezala sporazumom o međusobnim odnosima da će povući tužbu s Upravnog suda podignutu 2010.

Ključno rješenje o denacionalizaciji

Upravo bi to rješenje o denacionalizaciji moglo biti ključno u ovoj priči, slažu se pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali. Kažu da je država time sama zakomplicirala cijelu stvar budući da je denacionalizirala zemljište za koje su prijašnji vlasnici već bili obeštećeni.

Doduše, slažu se da treba prvo provjeriti tko je točno i koliko obeštećen i je li novac uopće uplaćen na pravu adresu. Smatraju bitnim rješenje o denacionalizaciji, ali i njegovo obrazloženje jer kažu da bi to vjerojatno otkrilo puno toga. Slažu se da opatija Praglia kao pravna osoba nije mogla biti predmetom denacionalizacije budući da je riječ o stranoj pravnoj osobi koja, po ugovoru između Vatikana i Hrvatske, ne može sudjelovati u takvom postupku (u međuvremenu je talijanska opatija osnovala tvrtku u Puli koja bi zapravo trebala raspolagati zemljištem).

Vatikan je, međutim, zaobišao spomenuti ugovor time što je nametnutim sporazumom prisilio porečku i pulsku biskupiju da preda zemljište opatiji Praglia, o čemu smo prvi detaljno pisali još u subotu. Naši sugovornici slažu se i da je Vatikan na to imao pravo zbog svog ustroja.

Najviše je, po njima, kriva Republika Hrvatska, odnosno institucije vlasti iz 90-ih, koje su obećale vratiti Crkvi otuđeno zemljište, iako to mnoge države u Europi nisu učinile. Time su si zapravo potpisali presudu i nemaju se više zbog čega buniti kada papa donese odluku kakvu je donio u slučaju Dajle jer to postaje unutarnja stvar Crkve.

Kako bilo, činjenica je da je ovdje krenuo brat na brata, a sve zbog atraktivnog zemljišta koje očito nadilazi moral i etiku o kojima podučava Katolička crkva. Naime, porečka i pulska biskupija kroz godine je pokazala da je njen najvažniji interes na ovom području bilo mešetarenje zemljištem.

Osnovali su tvrtke preko kojih su prodavali zemljište i tako izbjegavali plaćanje poreza. Tvrtku Golf Istra, na koju su prenijeli 76 hektara zemljišta, prodali su odvjetniku Branku Škarici za 20-ak milijuna kuna, a on zatim tvrtki Makro 5 iz Buja za navodno puno višu cijenu.

Naime, špediterska kuća Sorko iz Karlovca nudila ju je još 2004. potencijalnim investitorima za 20-ak milijuna eura, predstavljajući zemljište kao dijelom crkveno iako ga je Crkva tada, barem na papiru, već bila prodala. Odvjetnički ured Škarice i partnera pojavljuje se i kao zastupnik tvrtke znakovitog naziva Benedikt d.o.o., na koju je također prenesen dio zemljišta u Dajli.

Osnivači te tvrtke su porečka i pulska biskupija, župa Dajla, te austrijska Diözesane Immobilien-Stiftung (Biskupijska zaklada za nekretnine), a jedan od članova Nadzornog odbora je kancelar Ilija Jakovljević.

Zadržimo se još na crkvenom projektu gradnje golf igrališta. Crkva je, uz nikada ispunjeno obećanje da tamošnje poljoprivrednike neće potjerati s dijela zemljišta koje su dotada obrađivali, najprije županijskim prostornim planom dobila prenamjenu terena u golf igralište. Projekt su simbolično nazvali "Fratarska šuma".

Iako je vlast u Općini Brtonigla 2004. tvrdila da  Crkvi neće dopustiti gradnju uz golf teren, nagla promjena mišljenja dogodila se 2009., kada usvajaju Urbanistički plan uređenja golf igrališta uz koji će biti izgrađeno najviše 520 postelja. Projekt bi se sada trebao realizirati pod nazivom "Biska Golf Istra". (Bojan ŽIŽOVIĆ)

PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD ČETVRTKA.