Idem kupiti nešto za marendu u ovu pekaru iza ugla, govori mi jučer kolegica.
– Ta više ne radi, zatvorena je i zalijepljeni su bijeli papiri na vratima i na izlozima, govorim joj. Na toj pekari stoje bijeli papiri jednako kao i na onoj dvije ulice dalje, na kojoj stoji natpis "Nedjeljom ne radimo", ali zapravo je iz nje sve ispražnjeno i ne radi već danima, kao i fast food par metara dalje na kojem piše da je zatvoren zbog godišnjeg odmora, a natpis je već požutio jer stoji na vratima više od godinu dana, jednako kao i onaj na butiku preko puta njega, koji je zatvoren još od proljeća, kao i Calvin Klein trgovina, koja je nedavno osvanula oblijepljena bijelim papirima. Svi se ovi obrti nalaze u razmaku od dvadesetak metara, a nisu svi ni navedeni.
– Nameti su veliki, svatko se svim snagama bori za opstanak, moraš snižavati cijene, smišljati akcije, nije lako, moraš se boriti za svakog klijenta i nastojati ga zadržati, veli mi prodavačica u jednoj od rijetkih pekara koje još uspijevaju raditi.
Prema nedavnim podacima Udruženja obrtnika Poreč, na njihovom području 2009. godine bilo je registrirano 1.765 članova, lani krajem listopada taj se broj smanjio na čak 1.599, a 31. listopada ove godine bila su registrirana 1.573 člana. Budući da je sezona završila, očekuju da će njihov broj ponovo pasti do kraja prosinca.
– Uvijek su zmi u Decumanusu butige bile zatvorene, ali ne i u centru grada. Ono što me brine je što sada oni koji su zatvorili butige još prošle zime nikada ih poslije nisu otvorili. A to su moji klijenti. Ako jedan obrtnik ne radi, ne radi ni drugi, svi smo povezani, priča mi jedna frizerka. Vlasnik jedne trgovine veli da iz crne rezerve sve teže plaća sva davanja koja mjesečno iznose preko pet tisuća kuna, a ne želi ni sporni-njati one koji uzmu robu uz odgodu plaćanja i ne plaćaju mjesecima, dok ori mora podmiriti svoje troškove.
Pitam ga što misli o prijedlogu osnivanja ministarstva obrta o kojem se počelo govoriti u zadnje vrijeme. "Sve je to lijepo", odgovara on, "ali ljudi su već previše skeptični i sumnjaju da se bilo što može popraviti".
– Bilo kakvo ministarstvo, ni ova nova Vlada, ne može ništa učiniti u par dana. Ali treba rješenje za male ljude, jer nekome prijeti zatvaranje za dvadesetak-tridesetak dana, treba platiti račune, dati djeci za marendu u školi, platiti za članarinu za sportski klub ili neku drugu izvannastavnu aktivnost – a novca niotkuda, zaključuje.

V. Habereiter, Glas Istre