Izvorsko je to mjesto što se prvi put spominje 740. godine u Istarskom razvodu, a do njega se može stići s donje strane, od Valigaštra nadomak Karojbe, odnosno iz pravca Rapavela, ili pak s gornje stranke preko »briga«, ilirske gradine stare više od tri tisuće godina, iz poznatog Sopajca, najvećeg dolca u Istri u kojem burin, kako reče Tomislav Milohanić, tako lijepo pjeva i sope da je dobio naziv Sopajac.

Još ne tako davno Sopajac je bio glavno sastajalište ovdašnjih pastira, baš kao što je danas Badavca okupljalište onih koji vole i uživaju u ljepoti napisane riječi. Kako u Sopajcu, tako i na Badavci, pjesme, baš kao i pjesnici, prekrasno poje. I, da ne zaboravimo, tu je u okolici još i vidikovac Glogovac s kojeg puca prekrasan pogled na Učku i Ćićariju.

Tako su se ondje u nedjelju poslije podne s jedne strane uz izvor našli književnici, a s druge strane ugodno polegnuti na zelenom pokrivaču njihovi slušači. Svoja su im djela uživo kazivali – Marija Banko, Drago Draguzet, Irena Grubica, Marina Jadrejčić, Ivo Kalinski, Vesna Miculinić Prešnjak, Žarko Milenić, Tomislav Milohanić, Ivica Pilat, Roberta Razzi, Diana Rosandić, Rudolf Ujčić, Borben Vladović i Tijana Vukić. Uz zvukove istarske glazbene ljestvice povremeno ih je pratio Drago Draguzet. Prethodno je Rudolf Ujčić podsjetio na kazivanje Istarskog razvoda o ovom povijesnom mjestu, a Tomislav Milohanić se prisjetio doktora Ante Bartolića, koji je zajedno s istomišljenicima gorljivo radio na ostvarenju ove ideje književnih susreta uz izvor žive vode.

Badavcu 2006. i ove su godine zajedno pripremili i ostvarili Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, porečko Pučko otvoreno učilište i Udruga Valigaštar, uz pokroviteljstvo općina Karojba, Tinjan i Višnjan.

V. Md., Glas Istre