Ukratko, postat će neka vrsta Floride. Ne Toskane, koja je zauvijek van dometa brizne Istre, već umirovljene Floride. Nijemci, Austrijanci, Nizozemci, Danci i drugi će u sve većem broju po Istri tražiti kuće ne samo za odmor, već i za stalni boravak. Dolazit će ovamo u sve većem broju, a ima ih na milijune. Od 1946. do 1950. ih se rodilo izuzetno puno, odatle i pojam "baby-booma", a od tada u razvijenim dijelovima Europe nije bilo ratova. Većina ih je još živa i zdrava. Tako će i Istra konačno zabilježiti demografski rast. Imućniji baby-boomeri će prvo kupiti kuće, najprije uz more, a onda po unutrašnjosti Istre. Naravno, mnogi su to već i učinili. Potom će ovdje trošiti svoje mirovine, koje će za hrvatske uvjete biti pozamašne. Dobar dio tih novaca će vremenom ići na zdravstvene usluge svih vrsta. Na koncu konca, gerijatrija je ozbiljan biznis. A potom će njihova djeca početi prodavati prazne kuće koje su dobili na imovinskim raspravama. A djece, tada već u godinama, će biti sve manje. Što će biti poslije? Da li će se i djeca baby-boomera ovdje nastaniti zbog promjena klime u sjeverozapadnoj Europi? Teško je za sada reci, ali je ciklus koji sada slijedi posve jasan. Početke tog ciklusa osjećamo već više godina.

Ovdje treba dodati još jedan zanimljivi fenomen, koji je sve očitiji u posljednje vrijeme. Poslovni ljudi iz mirovinskih sustava sjeverozapadne Europe po Istri već par godina traže pogodne lokacije za umirovljenike koji neće biti u stanju sami kupovati kuće. Ni u razvijenoj Europi nisu svi bogati, kao što Istrani ponekad zamišljaju. Za njih će biti građeni domovi, neki od kojih će za lokalne uvjete biti čak i raskošni. Ekonomska je računica jasna: lakše će sve te ljude biti financirati u relativno nerazvijenoj Istri nego u skupim zemljama sjeverozapadne Europe.

Ovo se čini neminovnim razvojnim putem Istre, koja je na Mediteranu najbliža velikom broju zemalja razvijene Europe, a pogotovo mnogoljudne Njemačke. Iz Minhena ili Beča je do Istre samo pet-šest sati vožnje. A što na sve ovo imaju reci naši ljudi? Kada se floridizacija Istre pomene u razgovoru, oni se samo zgražaju. Još uvijek očekuju neku svijetlu budućnost puno uzbudljivijeg tipa. Nije gerijatrija za njih. Očekuju neki predivni turizam, koji će uz golf i polo njima donijeti silne pare. Kao i sigurne mirovine. U tome se skoro sigurno varaju. Od floridizacije ionako teško da ima svjetlije budućnosti za nas poluotok.

Na koncu, što o najvjerojatnijem smjeru razvoja Istre imaju reci naš župan i njemu bliski ljudi, ili pak župančići? Da li u gerijatriji vide budućnost? Kako tu budućnost namjeravaju uskladiti s turizmom i poljoprivredom na poluotoku? Nažalost, kao i uvijek kada se radi o ozbiljnim stvarima, oni na ovu temu nemaju reci ama baš ništa. Budući sitni mešetari nekretninama, oni ne mogu ni zamisliti Istru kao Floridu. Ono o Toskani su izmislili tek onako, kao foru. Bez obzira na to sto je gerijatrija potencijalno unosan posao, tako nešto je za njihove sposobnosti preveliki zalogaj. Naš župan i njegovi župančići se i nadalje bave prodajom nekretnina bez nekih većih ambicija. Ili pak vizija budućnosti. Milijun kuna ovdje, milijun tamo, pa će već nekako biti. To je njihov krajnji domet.

Prof. dr. Ranko Bon

Predsjednik

Motovun – eko grad

Centar za održivi razvoj