Možda slučajno a možda namjerno, u svakom slučaju u vrlo je zanimljivo vrijeme stigao koncert kojega će pjevač radikalno desne orijentacije održati u porečkoj dvorani “Žatika” ove subote, 31.08.2013. godine. Svakako je bilo kakva popunjenost dvorane “Žatika” dobrodošla, međutim, sa mnom će se složiti i veliki broj sugovornika, kada kažem da je koncert planiran u ne baš najboljem terminu.

Naime, svaki koncert tog istog pjevača uvijek prate različite kontroverze, a zadnje situacije utranacionalizma, i to krivog nacionalizma, praćenog različitim povicima i obilježjima, možda i nisu potrebni u jeku turističke sezone.

Zašto je nacionalizam koji se pojavljuje na tim koncertima kriv? Zato jer je nacionalizam pojam za potenciranje i zaštitu interesa jednog naroda. Ali ne i vrijeđanje onih različitog mišljenja. To više sliči detaljima fašizma, socijalizma, i svih takvih režima.

A u zadnje se vrijeme upravo takvi detalji provlače kroz pjesme i poruke sa tih koncerata. Jer vrijeđanje lijeve orijentacije koja je trenutno na vlasti, a koje se često primijećuje na tim koncertima, nikako nije nacionalizam. Vrijeđanje lijeve opcije vrijeđanje je svih oni građana koji su glasali za tu opciju a ujedno i svih onih koji nisu uopće glasasli. Zato poruke u kojima se vrijeđa lijeva opcija nisu upućene samo pojedincima na vlasti nego i svim biračima i simpatizerima te opcije.

Sa druge pak strane, vrlo su glasne poruke iz suprotnog tabora, antifašističkih organizacija sa područja našega grada i naše županije, poglavito zato što je koncert planiran u razdobljima kada se slave različiti, tzv. Partizanski praznici, poput odlaska Istrijana u Liku, organiziranje pozadinske partizanske diverzantske stanice na Vrbanovici i sl. Međutim, niti te poruke nisu baš ponmirljive, jer se na jednaki način sa govornica partizanskih obljetnica upućuju poruke u kojima se spominje zabranjivanje tog koncerta i sl.

Istinski antifašizam, isto tako kao i zdravi nacionalizam, nije zabranivanje tuđeg izbora, niti korištenje govornica za upućivanje različitih političkih poruka. Nije na odmet spomenuti da je istarski partizanski pokret objektivno ocijenjen kao najčišći, odnosno pokret koji je imao jedan cilj, spajanje Istre sa maticom Hrvatskom, a to je značilo i oprost, pomirbu sa onim Hrvatima koji su bili na suprotnoj strani, a to su oni čije se parole često koriste na koncertima spomenutog pjevača. Ako su poruke mira slali istarski partizani, čemu onda slati suprotne poruke u ime istarskog antifašizma?

E sada, ako na koncertima toga pjevača prizivamo aveti ne tako slavne prošlosti i vrijeđamo vlast, onda nismo više nacionalisti. Ako na tim koncertima šaljemo poklike jednoumnih režima, onda nismo više nacionalisti, već možda nešto puno gore od toga. To kažem zato što sam i ja posjećivao koncerte tog pjevača i često pao pod utjecaj gomile. Ne sramim se tih koncerata, već svog fašizma kojega sam često nesvjesno podržavao, pod utjecajem mase.

Sa druge strane, nismo baš niti neki antifašiti, ako se naših istarskih partizana sjetimo jednom u godini, i pri tome šaljemo poruke koje nama odgovaraju. Nismo niti neki antifašisti ako nam spomenici palim partizanskim i civilnim žrtvama zjape porušeni i pošarani. Nismo niti neki antifašisti ako nam lokacija pozadisnke stanice, jedinstvene takve u Europi, koristi samo za organiziranje fešti i veselica. Što bi tek Francuzi dali da imaju takvu jednu priču kao što je partizanska stanica na Vrbanovici, oni bi od toga učinili prvorazrednu turističku, povijesnu i antifašističku atrakciju.

Ne sramim se partizanske, antifašističke povijesti svoje županije, sramim se toga što se uvijek sjetim lokacije na Vrbanovici kada me netko pita gdje može napraviti dobru pijanku, a da nije blizu grada.

zzlevak