Andrej Zbašnik je konceptualni umjetnik koji se prvenstveno izražava kroz likovnu umjetnost i performans. Ove je godine sudjelovao na brojnim izložbama sa svojim slikama i slikarskim instalacijama te održao brojne performanse. Povod za razgovor bilo je upravo bogatstvo i raznolikost njegova prošlogodišnjeg stvaralaštva, te znatiželja da saznamo planove za 2006. godinu. Rodom iz Čabra, malog mjesta u Gorskom kotaru, Zbašnik je Filozofski fakultet završio u Rijeci, na odsjeku Likovne kulture.

– U Poreču živim od 2000. godine. Po pozivu sam konceptualni umjetnik, a po profesiji profesor likovne kulture. Radim u tri osnovne škole, obožavam svoj posao i djecu. Jedva čekam da se ujutro probudim i da idem na posao.

– Kako Vam je protekla 2005. godina, s aspekta umjetničkog stvaranja?

– Prošle sam godine mnogo radio. Nastupio sam na Festivalu nove umjetnosti u Rijeci, Foni, zatim sam imao slikarsku instalaciju »Konotativna jednadžba prostora« s dijelom nazvanim »Antropomorfna distribucija čudoređa«. U sklopu toga održao sam performans koji je problematizirao odnos između egzistencije mogućih svetosti i svetosti kao moguće egzistencije. U Inatu sam napravio jedan ad hoc performans, »Ja sam budala«, čija je osnovna poetika i metafizička konstrukcija ta da se adekvatnim i konkretnim suočavanjem sa sobom i vlastitim strahovima, blokadama i komponentama ego strukture nadilaze ove posljednje, s ciljem izgradnje kvalitetnijeg duhovnog i duševnog sazrijevanja. Sudjelovao sam i na drugoj bijenalnoj multimedijalnoj izložbi fotografije »Photodistorzija« u Poreču, s fotoslikarskom instalacijom i performansom.

Prevazilaženje ego struktura

– Zanimljiva je bila koncept-izložba »Autor gradi autora« koja je svaki put drugačija. O čemu je riječ?

– Koncept-izložba »Autor gradi autora – rezanje, šivanje« održana je u riječkom »Palachu« zajedno s performansom »Dobrovoljno davanje krvi«. Izložba, odnosno ambijentalna instalacija, održana je i u pulskom MMC-u Luka. Naime, ovaj je projekt work in progress, što znači da je i dalje otvoren dodatnoj nadgradnji, a okuplja ljude sličnih interesa koji će upućivati na neke nedostatke u društvu. S druge strane, radi se o prevazilaženju ego struktura svakog autora pojedinačno te njihovo unificiranje pod pojmom »art«- kreativnog i najplemenitijeg izvora, neovisnog o poziciji svakog autora pojedinačno.

– Sudjelovali ste i na brojnim grupnim izložbama…

– Izlagao sam na izložbi »Strah«, u organizaciji porečke Udruge »I« proizvodnja suvremenih umjetnosti, sudjelovao na grupnoj izložbi u Bujama i na motovunskoj izložbi Nova istarska umjetnost te imao izložbu kolaža »SMS terorizma« na festivalu Sedam dana stvaranja. Na revijalnoj izložbi članova HDLU-a predstavio sam slikarsku instalaciju »Sreća žute vreće«, nastalu u okviru konceptualnog projekta »Organizam žive umjetnosti«, koju sam potom donirao Dušanu Šmitranu za izgradnju »zadnjih vrata« Pule. Na motovunskom Ex temporeu dobio sam nagradu za sliku »Informatička magla Motovuna 1«, a to je mogućnost organiziranja samostalne izložbe u toj galeriji.

– Vaši su projekti često sastavni dio konceptualnog projekta »Organizam žive umjetnosti…

– Konceptualni projekt »Organizam žive umjetnosti« predstavlja moj životni poziv i misiju, odnosno zadaću, gdje umjetnost shvaćam, doživljavam, proživljavam i izražavam kao sastavni dio kvalitetnije gradnje života samog i kao način kvalitetnije komunikacije s publikom, neovisno o korištenom mediju.

Životni prioriteti – obitelj i art

– Na koji način doživljavate vlastiti umjetnički angažman?

– Prioriteti u mom životu su obitelj i art. Znači, živim umjetnost, a bavim se životom. Cijela moja umjetnička građa vrti se oko tri definicije: oslobađanje od antropomorfnih naslaga, odnosno osvještavanje svih zabluda i instaliranih sustava, zatim smatram da je stvaralački proces bitniji od samog proizvoda i da se svjesnim angažmanom disciplina estetike može pretvoriti u disciplinu etike…

– Kakvi su Vam planovi za 2006?

– Postoje indicije da ćemo dobiti prostor bivše tvornice ribe »Školjka«, koja bi trebala postati kreativno srce grada Poreča. Silvio Živković i ja napisali smo manifest koji opisuje opću viziju prostora »Školjke« kao umjetničke scene, s ateljeima za umjetnike koji se aktivno bave umjetničkim izražavanjem, a nemaju adekvatnih prostora za rad. Održavali bismo također kreativne radionice, radili produkcije i prezentacije, predavanja, itd. Jedan dio prostora bit će dan Udruzi »I« proizvodnja suvremenih umjetnosti, čiji sam aktivni član. Osnovni ključ projekta »Školjka« bit će avangardna pozicija, koja ima za cilj ujedinjenje umjetničkih ideala s konkretnom društvenom i životnom zbiljom. U tom smislu željeli bismo surađivati sa svim društvenim institucijama grada Poreča, pa i šire, s kojima želimo pronaći kreativnu vezu. Cilj bi bio što kvalitetnije i konstruktivnije oplemenjivanje društva, gdje bi društvo i članovi zajednice imali direktnu korist od umjetničkog proizvoda.

U veljači namjeravam organizirati samostalnu izložbu u Novigradu, u sklopu Zajednice Talijana, gdje ću izlagati kolaže i kolaž-objekte zajedničkog naziva »Ciklus plastificirane memorije«. Planiram izdati svoju prvu zbirku pjesama »Boem i ja« te organizirati njezino predstavljanje u obliku fest-teatra, koje bi bilo u sklopu konceptualnog projekta »Organizam žive umjetnosti«. Radi se o svojevrsnim performativnim akcijama na različitim lokacijama u gradu. Upravo radim na novom ciklusu »Informatička magla« koji ću izložiti u Motovunu na ljeto 2006. U planu je i Čabar-art happening, svojevrsna refundacija sponzorima, koji se nadovezuje na jedan projekt iz 2005. Također ću napraviti samostalnu izložbu u Pečuhu, u Hrvatskom klubu »August Šenoa«, koju sam trebao održati lani, ali tada nisam bio spreman. To su samo neki od planova. Želim živjeti sa svojim umjetničkim idealom.