Šandor Olah, popularni porečki Mađar i vlasnik jednog od najdugovječnijih gradskih restorana, prekjučer je svečanim ručkom obilježio 40 godina rada. Premda dobro znani obiteljski restoran u Ulici Otokara Keršovania radi i nešto dulje od toga, Šandor je obljetnicu zaokružio, ne bi li se poklopila s četiri desetljeća neprekinutog dolaska njegovih najvjernijih gostiju. To su supružnici Franz i Ursula Illerhaus iz njemačkog grada Meerbuscha, koji su se u Šandoru ne samo udomaćili, već pomalo uče i hrvatski. I sami su dio bogate povijesti ovog objekta, koja počinje dolaskom obitelji Olah u Poreč davne 1967. godine. Podrijetlom vojvođanski Mađari, doselili su iz mjesta Nova Crnja, s većinski mađarskim stanovništvom.
– Kada smo došli u Poreč, nismo nikoga poznavali. Ali, imali smo u obitelji dva kuhara i jednog mesara, znali smo mađarski, njemački i tadašnji srpsko-hrvatski, učili smo ga u školi kao strani jezik. Znali smo da želimo raditi, otvoriti restoran. U to vrijeme je u Poreču bilo samo pet privatnih restorana, prisjeća se domaćin. I upravo su negdje u to vrijeme upoznali supružnike Illerhaus, turiste na ljetovanju. Bio je to početak dugogodišnjeg prijateljstva koje traje do danas, a njemački par nijednom nije preskočio tradiciju dolaska dvaput godišnje.
Unatoč mađarskim korijenima, restoran uglavnom nije nudio tradicionalnu panonsku kuhinju, a u početku su se u njemu mogla naručiti isključivo jela s roštilja.
– Do početka 90-ih zvali smo se Balkan grill, i bili nadaleko poznati po roštilju. I u Njemačkoj se znalo čuti – ako nisi bio kod nas na roštilju, kao da nisi bio u Poreču. Čekao se red za ući unutra. Onda smo 72. preselili restoran na Molindrio, i tamo sam spremao mađarski bograč gulaš. To je bio pravi bum, uhvatili smo tada dosta njemačkih i austrijskih gostiju. Onda smo se 84. vratili ovamo, na staro mjesto, pripovijedaju vlasnik i njegov stariji sin Čaba.
Ponuda je danas proširena na riblje i mesne specijalitete, Čaba rado flambira jela pred gostima, no ono čime se Sandor posebno diči je tartar biftek, ponajbolji u gradu, koji Čaba spravlja u ogromnim količinama.
Sam gazda Šandor pomalo se već umorio od napornog rada pa će se nakon Nove godine umiroviti i prepustiti restoran sinovima. O tome da posao ostavlja u dobrim rukama, nema nikakve dvojbe – Čaba i Robert kvalificirani su ugostitelji s brojnim osvojenim nagradama na državnim i regionalnim gastronomskim natjecanjima, a odrastanje u očevom restoranu bila je im je škola nad školama. »Kad se mlađi brat Robert rodio, ja sam već prao čaše na šanku«, veli 38-godišnji Čaba, kojemu je tada bilo svega deset godina. Braća su stoga najavila još 40 uspješnih godina rada, uz pokoju vrijednu sugestiju ugostiteljskog majstora Šandora, vrsnog poznavatelja svih tajni ovog posla. Na pitanje čime će se baviti u mirovini, veli da će uvijek biti negdje u blizini, ne samo jer stanuje na katu, već i zato što mu je ovaj restoran i profesija i hobi!

M. DODIĆ, Glas Istre