autor: Zoran Meter, geopolitika.news
Moderna povijest prijevara u novinarstvu dokazuje da je američka javnost uvijek bila osjetljiva na novinske patke, piše ugledni američki medij Foreign Policy. Prema autoru članka, nestanak odgovornog i činjeničnog novinarstva već je podijelio državu.
Autor teksta počinje s pitanjem, žele li uopće Amerikanci da im mediji govore istinu? Nakon toga se osvrće na temu starog i modernog novinarstva, medijskih patki i „posrnule uloge“ novinara u odnosu prema istini tj. svojoj profesiji i građanima uopće. Pri tom se autor osvrće na novu knjigu Andie Tucher „o povijesti laganja u američkom novinarstvu“.
Naravno, ovdje bismo bili slobodni dodati da se ovo nikako ne odnosi samo na američko novinarstvo, već da je njegova „inficiranost“ širenjem neistina zahvatila i mnoge druge dijelove svijeta. Ali sada se posvetimo ovom tekstu koji se ipak odnosi na ono američko, a moguću simetriju tj. analogiju s našim novinarstvom sada ostavljamo „za zadaću“ isključivo vama čitateljima.
Objavljivanjem prvih američkih novina 1690., lažno novinarstvo – za moć, profit, politiku, zabavu ili obične nestašluke – bilo je na čelu američkih medija. To 200-godišnje razdoblje trajalo je do pojave ozbiljnijih medija 1930-ih koje su zamijenili tabloidi iz 1890-ih, zatim i Fox News danas, a svi su hranili javnost željnu zabave propagandom i senzacionalnim teorijama zavjere.
Danas Sjedinjenim Državama prijeti pandemija koja je u tijeku, posljedice pobune protiv vlade i razornog sukoba u Europi, a ulozi za demokraciju nikada nisu bili veći. Prije više od stoljeća, novinar i kritičar Walter Lippman požalio se da je “trenutačna kriza u zapadnoj demokraciji poglavito kriza novinarstva”. Čini se kao da je pričao o današnjem vremenu. Količina dezinformacija ovih dana može se činiti nenormalnom, ali kao što Tucher jasno ističe u svojoj knjizi, to nije. Američka javnost oduvijek je jurila za informacijama koje uzbuđuju, odvlače pozornost ili udovoljavaju željama – bile istinite ili ne.
Tek na prijelazu prošlog stoljeća pojavio se neki privid odgovornog novinarstva za dobrobit javnosti. Thatcher navodi oštre anegdote iz 19. i 20. stoljeća, otvoreno se šaleći o tome kako su nečuvene priče ponekad predstavljane kao vijest. Usput saznajemo nevjerojatne činjenice iz povijesti američkog novinarstva, poput nastanka intervjua. Ovaj izum američkih medija datira još iz 1836. godine, kada je The New York Herald, izvještavajući o ubojstvu prostitutke, doslovno objavio njihov razgovor s vlasnikom bordela. A kad se pokazalo da “mamica” nije dovoljno skandalozno izražena, natrpao je članak izmišljenim citatima.
Krajem 19. stoljeća konačno se javila drugačija vrsta novinarstva – s profesionalnom etikom, točno, pošteno, neovisno i transparentno. Promjenu su ubrzale osobe poput legendarnog urednika The Harper’s Weeklyja, Georgea Williama Curtisa, koji je još 1871. nazvao suvremeno novinarstvo “potpunim prezirom”, dodajući da ga se pošteni novinari gnušaju “kako se ne bi uprljali”.
Međutim, profesionalno novinarstvo ipak je dobilo zamah u 20. stoljeću, i, kako piše Tacher, “teret utvrđivanja istine prebacio se s čitatelja na novine, a s običnog građanina na stručnjaka”. Tijekom stoljeća novinarstvo se smatralo pouzdanim i autoritativnim, barem među bijelim Amerikancima, čiji su se stavovi odražavali u većini publikacija.
Modernost je sa sobom donijela revoluciju u medijima – a s njom i nova sredstva obmane. Kako Thatcher piše, “nove komunikacijske tehnologije neizbježno se testiraju kao alati za lažno novinarstvo.”
Godine 2004. neimenovani savjetnik tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha, za kojeg se vjeruje da je Karl Rove, ismijao je sam pojam objektivnosti i uvjerenje da se “odluke donose kao rezultat inteligentnog ispitivanja objektivne stvarnosti”. Nastavio je čak i predviđati i Trumpovu eru: “Tijekom Obamine ere teorije zavjere postale su uobičajene. Iako same po sebi nisu novost, u prošlosti su “ostale na rubu javnog diskursa”, kako kaže Thatcher. “Sada su došle do izražaja, uz pomoć potencijalnog rivala iz velike stranke i uz potporu utjecajnih osoba u nacionalnim medijima, te zahvaljujući energičnim kampanjama na društvenim mrežama.”
Tako je lažna teorija da je tadašnji predsjednik Barack Obama rođen izvan Sjedinjenih Država postala gotovo vapaj za cijelo krilo Republikanske stranke kada je nekoliko godina kasnije došla na vlast. Nema veze što je Obama javnosti pokazao svoj pravi rodni list, dokazi se ne mogu mjeriti s “istinom” u eri Facebooka*, Fox News talk showa, Infowars TV-a i neovisnih internetskih istraga, navodi tekst u Foreign Policy.
Danas lokalno novinarstvo postupno gubi tlo pod nogama, a dokazi sve više ustupaju mjesto nagađanjima. Prema nedavnoj anketi, gotovo 42% Amerikanaca ne vjeruje da je predsjednik Joe Biden legitimno pobijedio na izborima. Šest od deset vjeruje da je američka demokracija u krizi. Thatcher govori o “oštroj polarizaciji i podjeli građana na frakcije koje ne nalaze zajednički jezik, rutinskoj demonizaciji stručnjaka i profesionalnog iskustva, kada se sama istina predstavlja kao samo nečije privatno mišljenje”. Američki gradovi pretvaraju se u pustinje s vijestima — ili, još gore, u legla lažnih web-mjesta za žvakaće gume, zatvorenih Facebook grupa* i gotovo nemoderiranih biltena. Vakuum odgovornog i činjeničnog novinarstva već je podijelio zemlju.
Što nas dalje čeka? Tucher nema odgovor na ovo pitanje. Umjesto toga, ona kritizira rastući pokret u medijima koji vjeruje da koncept novinarske objektivnosti u 20. stoljeću više nije relevantan za sadašnji trenutak. Za novu generaciju novinara tradicionalna nepristranost ne samo da je nepoželjna, već i nezamisliva. Umjesto da se prave da nemaju mišljenje o gorućim temama, novinari bi trebali biti otvoreni o svojim životnim iskustvima i stajalištima kako bi pridobili povjerenje javnosti, zaključuje FP.
