AEM započinje žetvu među portalima
U nedjelju 1. svibnja ističe rok koji je Agencija za elektroničke medije odredila (nekim) portalima i tzv. elektroničkim publikacijama, u kojem joj ovi moraju dostaviti podatke o svojim prihodima u prošloj godini. Kad to obave, Agencija će im izručiti uplatnicu s uračunatom iznosom od 0,5 posto prihoda, koje bi portali trebali uplatiti na njezin račun. Tako prikupljenim sredstvima, kako je napisano u Zakonu o elektroničkim medijima, portali će financirati rad Agencije.
Isti postotak prihoda već godinama plaćaju televizijske i radijske kuće, ali između njihova statusa i statusa "elektroničkih publikacija" postoji nekoliko značajnih razlika.
Prva je da Zakon o elektroničkim medijima, koji je u novoj verziji donesen krajem 2009. godine, detaljno regulira prava i obaveze televizijskih i radijskih medija. Premda bi na jednak način trebao regulirati i "elektroničke publikacije", one su uglavnom izostavljene iz Zakona. Zašto? Odgovor sa službenog mjesta glasi, da u Hrvatsku zasad još nisu stigle direktive Evropske unije o reguliranju rada portala. Pa kad nema direktive, otvara se široko polje na kojem se može demonstrirati vlastita inovativnost. Naši su vlastodršci svoju inovativnost demonstrirali na način da su temu "elektroničkih publikacija" ostavili nerazrađenu.
Iz te činjenice proizlazi i druga bitna razlika, a to je da su televizije i radiji potencijalni korisnici Fonda za poticanje pluralizma elektroničkih medija. Taj fond djeluje u sastavu Agencije za elektroničke medije, i namijenjen je poticanju medijskih sadržaja koji su od javnog interesa kao i programa (uglavnom nepostojećih) neprofitnih televizija i radija. U Zakonu su dosta precizno pobrojani sadržaji od javnog interesa koje bi trebao poticati taj fond. To su: ostvarivanje prava građana na javno informiranje, poticanje kulturne raznolikosti i njegovanje baštine, razvoj odgoja, obrazovanja, znanosti i umjetnosti, poticanje stvaralaštva na narječjima hrvatskog jezika, poticanje posebnih programa na područjima od posebne državne skrbi, nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova, poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti. Odgovor na pitanja kako radiji i televizije koriste sredstva Fonda za pluralizam, poštuju li preuzete obaveze i nadzire li Agencija njihovo poštivanje, zaslužuje posebno istraživanje; no portalima, ili birokratskim jezikom kojim je pisan Zakon: "elektroničkim publikacijama" – pristup Fondu za pluralizam nije dozvoljen.
Naposljetku, nadležni u Agenciji za elektroničke medije upleli su se oko tih "elektroničkih publikacija" u terminološku i normativnu zbrku, kao pile u kučine. Njihovo sadašnje koprcanje u situaciji koju su si sami složili odaje totalnu nekompetentnost birokracije i bahatu uvjerenost u superiornost vlastitih arbitrarnih odluka nad onim što bismo naivno mogli zvati vladavinom prava….