Približio se referendum o ulasku ili neulasku u EU. Drugi po redu referendum u samostalnoj Hrvatskoj. Toliko je već napisano o tom referendumu, toliko se već godina medijima protežu različite ankete sa različitim rezultatima žele li ljudi u EU ili ne. Najnovije ankete pokazuju da je oko 61% građana ZA ulazak u EU.
Ne znamo koji je odgovor pravilan dok ne uđemo u EU. Pitanje je tko će prosperirati ulaskom u tu asocijaciju, a tko ne. Nekome će sigurno biti bolje, nekima će biti jednako. Svatko od nas ima svoj stav o tome heće li nam biti bolje ili ne. Rezulatati standarda u državama koje su nedavno ušle u EU govore da su ulaskom u EU neka prava izgubljena, da je standard nekim skupinama ljudi pogoršan.
Vjerojatno će naš položaj, jednoga dana kada konačno uđemo u EU, ovisiti o nama samima, odnosno o načinu na koji ćemo se postaviti i na koji ćemo se način zaštiti od negativnih konotacija koje se vežu uz EU, poput mogućnosti da građani bogatih pozadina vrlo jednostavno kupuju nekretnine na našim područjima.
Međutim, koliko god se opirali ulasku u EU, ipak je potrebno reći da su dijelovi zapadnjačkog svjetonazora već odavni ušli u naše živote. Naime, često se kao jedna od glavnih negativnosti ulaska u EU spominje mogućnost gubitka naše samostalnosti i naših osobnih sloboda. Ali mi smo te naše slobode već odavno prodali. Stoga smo svi mi, koji smo pomalo skeptični oko ulaska u EU zapravo pomalo i cinični i licemjerni.
EU svjetonazori već odavno diktiraju naš život. No, ne samo EU svjetonazori, već i cijela plejada oblika zapadnjačkih svjetonazora. To se najviše očituje u činjenici da se većina velikih tvrtki već odavno nalazi u stranom vlasništvu. I upravo najveća većina građana toliko olako kupuje i ugovara kupnju proizvoda upravo tih velikih tvrtki koje se nalaze u stranom vlasništvu, jer su eto, njihovi proizvodi bolji, kvalitetniji, opsežniji… Kako samo olako pristajemo na kupnju voća i povrća u dućanima koje dolazi iz tko zna kojih zemalja. Premda se naši domaći proizvodi mogu pronaći na tržnicama i sajmovima, ipak radije kupujemo proizvode stranog podrijetla. Nismo li svi toliko opsesivno hrlili u šoping u Trst? Dapače, još uvijek po proizvode hrlimo u Italiju, Sloveniju, Austriju, jer su ti proizvodi bolji, kvalitetniji, dugotrajniji. Premda takve iste proizvode možemo kupiti i u domaćim trgovinama. E sada, zašto su domaći proizvodi često skuplji od proizvoda koje kupujemo u npr. Palmanovi ili Grazu čak i kada cijenu kupljenog proizvoda u Palmanovi i Grazu uvećamo za carinu i benzinu koju potrošimo, to je već druga priča. Ali činjenica jest da su nam strani proizvodi ipak draži.
Kako se na hrvatskom jeziku kaže "desktop" ili "PC"? Kako se na hrvatskom jeziku kaže "Mobitel" ili "Cool"? Ne znamo, jer smo toliko olako prihvatili strane riječi koje opet tako olako prenosimo i svojoj djeci.
U konačnici, što mladi najčešće čine kada nisu doma? Vise na facebooku ili raznim internetskim portalima. I to je oblik otuđenja, i to je oblik prihvaćanja zapadnjačkog oblika ponašanja.
Dakle, u svoje smo životne stilove već odavno uveli europkse prakse. I svoje živote prilagođavamo tim oblicima ponašanja. U konačnici, djeca već rano uče strane jezike, jer se bez znanja stranih jezika ne može niti računalo upaliti.
Nije li to prihvaćanje pristupanja u EU i razne svjetske asocijacije?
Kako smo onda toliko skeptični prema ulasku u EU, pa i autor ovih redova među prvima? Skeptičnost prema ulasku u zapadnjačke asocijacije jer će nam to promijeniti živote pomalo je čudna ako se osvrnemo oko sebe i primijetimo da se već odavno ponašamo kao da smo stanovnici EU!
Svi oni koji govore da nam je ulazak u EU prirodni put, i da u tu asocijaciju već prirodno pripadamo, nisu u pravu, jer smo se već odavno prestali opirati ulasku EU u naše živote.

zzlevak