A Djed Mraz još nije ni stigao
Da su braća Grimm izmišljala priču o kućici u kojoj se u hladnim zimskim večerima djeca od srca smiju i divno zabavljaju, vjerojatno ne bi smislila nešto tako zanimljivo kao što je Kuća Djeda Mraza koja je od početka prosinca zaživjela u Kašteliru. Kućica iz koje se šire zamamni mirisi čokolade, bombona i kolača, miješaju marmelade i topli napici, u kojoj se pričaju božićne bajke, crta, pjeva, rade frizure, gledaju lutkarske predstave, pišu pisma Djedu Mrazu, kiti bor i sve to u toploj obiteljskoj atmosferi u kojoj djeca uživaju, jednako kao i roditelji gledajući lica svojih razdraganih mališana. Vjerojatno ni same Baka Mraz Maja, njena sestra Nena i patuljčica Ester (kako se zadnjih mjesec dana nazivaju djelatnice i volonterke lokalnog TZ-a) dok su spremale, šivale i ukrašavale sve kutke kućice najpoznatijeg djedice, nisu ni slutile da će se u njihovoj kreaciji zabavljati djeca iz svih krajeva Istre, da će vrtićki mališani dolaziti autobusima i da će se prilozi o njima zavrtjeti u novinama i na nacionalnim i internacionalnim Tv-programima.
Izgleda da je čarolija starih prostorija KUD-a u kojima se nalazi Kuća i u kojima se od davnina plesalo, glumilo, pjevalo i veselilo zarobila i današnje klince. Čarolija koja kao da je te današnje klince odvela u neka prošla vremena gdje se igraju kao nekada, drvenim bojicama, društvenim igrama i pravljenjem kolača, bez svih tehničkih i informatičkih sustava na koje su već navikli
– Jeste li bili u Kući Djeda Mraza?, jedno je od češćih pitanja koja se mogu čuti ovih dana u Poreču, ali koje mi je nedavno postavila čak i jedna prijateljica u Puli. A Kućom su svi oduševljeni, i roditelji i djeca: nekome je najljepše bilo crtati, nekome je najljepša bila radionica uređivanja frizura i noktiju u božićnom stilu, nekome lutkarska predstava. Svi se fotografiraju, stavljaju slike na Facebook i u Kuću navraćaju često, jer osim što su s puno mašte, dobre volje i ljubavi okitile ove prostore, inicijatorice Nevenka, Maja i Ester (koje su nakon dva tjedna već bez glasa, ali uz puno entuzijazma i ideja za sljedeću godinu) pobrinule su se da svojim malim gostima svaki dan ponude novi program, bio on u obliku radionica, pričaonica ili igraonica.
Njihovoj ideji pridružili su se i pomogli i sumještani, netko donese kolače, netko igračke, netko održi radionicu, bitno je da se svi dobro zabavljaju. Valja dodati da najpoznatiji djedica u svoju kaštelirsku kuću još nije ni navratio. Ali je zato odabrao prave suradnice da odrade njegov posao i zato im treba skinuti kapu. Onu djedamrazovsku, naravno!
V. Habereiter, Glas Istre