Po tića – po miša, reklo bi se narodski za “hortikulturno” uređenje dijela porečke rive između Carinskoga gata i stare Riviere. Stavljam navodnike jer od hortikulture je ostalo samo h. Sve su palme, koje su i taj dio rive krasile još iz 1960-ih (a možda i ranije), povađene osim jedne koja tako
i tako ne pripada miljeu.
Možda i jest dekorativna, uostalom de gustibus…, ali već je sada, i prije dovršetka radova, očito da će smetati jednoj od ideja ovog preuređenja: široj šetnici uz rub rive. Doista čudno rješenje: ostaviti najširu palmu posred šetališta. No, u Poreču to ne iznenađuje jer je grad “poznat” po izostanku kvalitetnog plana hortikulturnog uređenja. Pokazuju to, primjerice, ogromni i suvišni pinji u starogradskoj jezgri, otužne magnolije na Trgu slobode i uglavnom miš-maš cvjetni aranžmani po otocima brojnih rotora.

G. Prodan, Glas Istre