Palača Vergottini, u središtu porečke starogradske jezgre, obložena je skelama. Radi se na obnovi krova. Palača koja seže s početka 19. stoljeća izgrađena je na parceli površine 1.392 četvorna metra, od kojih nešto više od tisuću kvadrata tlocrtno otpada na zgradu, a ukupna površina zgrade je približno 2.700 kvadrata.

Pretekao Grad Poreč

Posla ima napretek, a investitor je ugostiteljski obrt Marin, vlasništvo porečkog poduzetnika Marka Gudeljevića. Palača je pod nadzorom pulskog Konzervatorskog odjela, a nadzor vrši inženjer Dino Ružić. Pročelnica Konzervatorskog odjela Lorella Limoncin Toth nam je izjavila da su radovi na obnovi krova dobili zeleno svjetlo odjela i dodala kako je vlasnik pokrenuo i radove u unutrašnjosti palače, ali da su ti radovi stopirani od strane inspekcije s obzirom da nisu obavljeni u skladu sa kriterijima zaštite.

Kao biskupski grad Poreč obiluje vrijednim palačama, dio nasljedstva nestalo je pod bombama saveznika tokom Drugog svjetskog rata, a ono što je ostalo usrećuje arheologe, povjesničare umjetnosti i autohtone ljubitelje porečkih starina i tradicija, ali zadaje poprilične glavobolje političarima koji upravljaju gradom.

Novija povijest palače Vergottini je u tom kontekstu znakovita, svakako zanimljiva ne samo za Porečane već i za širu istarsku javnost.

Dakle sve je krenulo 2000. godine kada je poduzetnik Marko Gudeljević, nekadašnji gradski vijećnik s Nezavisne liste Naš Poreč, palaču kupio na natječaju koji je objavio Trgovački sud u Bjelovaru u stečajnom postupku poduzeća Slavonija iz Virovitice. Palača Vergottini poznata je i pod imenom Virovitičko odmaralište. Na natječaju se javio i Grad poreč (gradonačelnik je tada bio Josip Pino Maras) na temelju prava prvokupa. No, zbog sitne novčane razlike (govori se o nekih desetak tisuća tadašnjih maraka) odustao je od kupnje i prepustio palaču privatniku. U arhivi našeg lista stoji podatak da je Gudeljević te godine, nakon što se Grad povukao, palaču kupio za nekih sedamsto tisuća njemačkih maraka.

Priča se nastavlja u siječnju 2007. godine kada se u medijima objavljuje vijest da Gudeljević namjerava prodati palaču što on odlučno demantira. No, godinu dana kasnije 18. siječnja 2008. godine Marko Gudeljević izjavljuje novinarima: “Istina je, prodao bih palaču ako se to pokaže kao dobar poslovni potez. Zainteresiranih ima, i neki dan sam razgovarao s jednim ruskim državljaninom, ali činjenica je da su zainteresirani i Grad i Biskupija”. Poduzetnik uvlači u igru Grad i Biskupiju, pa slijedi odgovor gradonačelnika Edija Štifanića: “Naravno da je Grad zainteresiran za kupnju palače, ali ne po ovoj nerealnoj cijeni po kojoj je navodno nudi agencija”.

Nerealna cijena je dostojna arapskim emiratima, riječ je o 6,5 milijuna Eura. Dakle palača koju je 2.000 godine Gudeljević kupio za oko 400 tisuća eura, a Grad za sitnih sedam tisuća Eura prepustio privatniku bez obzira na pravo prvokupa, osam godina kasnije na tržištu se nudi za šesnaest puta veću cijenu. Nakon kraće pauze palača Vergottini opet se vraća u novine.

Pismo namjere

Travanj je 2010. godine, a tadašnju vijest prenosimo u cijelosti:
“Biskup Ivan Milovan, gradonačelnik Edi Štifanić i župan Ivan Jakovčić potpisali su pred novinarima pismo namjere kojim se obvezuju na suradnju prilikom kupnje i obnove barokne palače Vergottini. Grad će financirati kupnju sa 70 posto udjela zamjenom nekretnina, Biskupija će sudjelovati s ostalim iznosom, a Županija će putem svojih stručnjaka financirati obnovu novcem iz evropskih fondova. Namjera je u zgradi palače urediti muzej sakralne umjetnosti u kojem će naći mjesto vrijedne crkvene umjetnine koje se, kako je rekao monsignor Milovan, u istarskim župama čuvaju u lošim uvjetima. Ovo pismo namjere otvara novu etapu pregovora o kupnji palače, koji bi do kraja godine trebali biti dovršeni potpisivanjem kupoprodajnog ugovora, rekao je gradonačelnik Štifanić. Na insistiranje novinara da saznaju barem okvirnu moguću cijenu, gradonačelnik je rekao da bi mogla biti između četiri do pet milijuna eura. Župan je procijenio da bi za obnovu moglo trebati još oko dva milijuna eura.”

Unatoč pismu namjere, prodaja se do sada nije ostvarila. Duga i zanimljiva priča o velikoj palači se nastavlja. Vlasnik Marko Gudeljević obnavlja krov; a radovi u unutrašnjosti palače miruju zbog stopiranja od strane inspekcije.

E. VELAN, Glas Istre