Zbog većih količina oborina nastali su i povoljni uvjeti za rast gljiva. Mnogi gljivari rastrčali su se ovih dana po šumama te se najčešće beru poznatije vrste, lisičarke i sunčanice.
Što se vrganja tiče oni su već u “prolazu” te ih se sada nađe vrlo rijetko.
Gljive se nalaze i na tržnicama, a vrlo često trgovci prodaju gljive koje ne bi smjeli .  Na štandovima se tako mogu naći i sunčanice , krasnice ali i capice ili prstenci među kojima i vrste koje nisu jestive.
Na sreću spomenute capice mogu izazvati samo lakši prolijev.

Prema važećem pravilniku na tržnicama se smiju prodavati samo komercijalne vrste gljive , a mogu ih prodavati samo ovlašteni trgovci.

Komercijalne vrste su slijedeće :

a) nadzemne komercijalne vrste gljiva

1. lisičica (Cantharellus cibarius) – isključujući varijetet: amethysteus,
2. mrka trubača (Craterellus cornucopioides),
3. pravi vrganji (vrste: Boletus aereus, B. edulis, B. pinophilus i B.reticulatus)
4. prosenjaci (vrste: Hydnum repandum i H. rufescens),
5. puze (vrste: Armillaria borealis, A. cepistipes, A. gallica, A. mellea i A.ostoyae),
6. rujnice (vrste: Lactarius deliciosus, L. deterrimus, L. hemicyaneus, L.quieticolor, L. salmonicolor, L. sanguifluus i L. semisanguifluus),

b) podzemne komercijalne vrste gljiva

7. veliki bijeli tartufi (vrste: Tuber asa, T. borchii, T. maculatum T. magnatum,),
8. crni tartufi (vrste: Tuber aestivum, T. brumale, T. hiemalbum, T. macrosporum, T. malenconii, T. melanosporum, T. mesentericum i T. uncinatum).

Među tim gljivama nema martinčice dakle ona ne spada u komercijalne vrste. Razlog tome je što ista gljiva nije tako česta u drugim područjima Hrvatske kao što je ima u Istri te se strahuje da bi se pretjeranim branjem uništila.

Praskalo Miro-Burgi

Gljivarsko društvo ŽURDANA -Kaštelir Labinci