U kuglani Doma obrtnika u Poreču danas su porečke kuglačice ugostile kolegice iz reprezentacije Hrvatske, a povodom obilježavanja 35. godišnjice kuglačkog kluba Istra.

Pozdravni govor održala je tajnica i trenerica kluba, gđa. Ružica Močibob, nakon čega su dodijeljena priznanja i zahvalnice istaknutim članovima kluba, pokroviteljima i prijateljima kluba.

Drage kuglačice, prijatelji kuglanja, cijenjeni gosti

Posebno mi je zadovoljstvo i čast da vas mogu pozdraviti prigodom 35. godišnjice djelovanja ženskog kuglačkog kluba “Istre” iz Poreča.

Prije samog izvješća zamolila bih vas da minutom šutnje odamo počast našem preminulom prvom treneru Josipu Simičiću Luki, treneru Dariu Rioži, Predsjednicima Benitu Mihoviloviću i Vitu Orihovcu kao i svi ostalim kuglačicama i kuglačima Poreštine

Hvala i slava!

Kada bi danas bili sa nama svi oni koji su na bilo koji način bili ili jesu vezani uz kuglanje, onda bi ova dvorana bila pre malena da primi svih. Kuglački klub “Istra” iz Poreča formiran je još davne 1948. godine te tako spada u red najstarijih sportova na Poreštini. Tada su se kuglanjem bavili uglavnom  muškarci. Kroz radničke sportske igre koje su bile jako popularne sedamdesetih i osamdesetih godina na Poreštini, a među njima posebno kuglanje, žene su se sve aktivnije uključivale u igre. S obzirom na veliki interes kod žena da se bave kuglanjem, rodila se ideja da se pokuša oformiti ženska sekcija pri muškom klubu. Tako je krenulo i žensko kuglanje u Poreču. Prva registrirana igračica na Poreštini još davne 1974. bila je gospođa Zora Dujmović ali igrala je za Trgoistru iz Pule.  Veliki kuglački zaljubljenik pok. JS Luka uz pomoć gospođe Dujmović i nekolicina nas ondašnjih igračica, u jesen 1979. godine formiraju žensku kuglačku sekciju. Prve igračice bile su Zora Dujmović, Marija Bušić, Katica Petrić, Danica Vrenko, Vlada Venijer, Marija Krizman, Vojka Prodan i Ružica Močibob. Koliko smo nestrpljivo čekale svoj prvi nastup za takmičarsku 79./80. govori i događaj da smo na prvu utakmicu u Pulu protiv tadašnjeg Uljanika krenule u subotu i čekale dva sata ispred kuglane da bi tek kasnije shvatile da se utakmica igra sljedeći dan. Tadašnja Istarska liga brojila je 9 klubova a već prve godine dokazale smo da imamo kvalitetu. U niz slijedećih godina za prvo mjesto Istarske lige redovito su se natjecali naš klub i pulska Trgoistra. Najveći tragedija za naš klub desila se 1989. godine na domaćoj utakmici protiv Trgoistre kada nas je nažalost zauvijek napustio naš predvodnik gospodin Josip Šimičić Luka.

Tako smo ostale bez vođe ali trenerski dio preuzeo je Matko Bezmalinović.

1990. godine stigao je nesretni rat i naravno da se to moralo odraziti i na sport, a pogotovo na onaj mali i siromašni kakvo je kuglanje. I dok su se mnoge kuglačke sredine u Hrvatskoj, a pogotovo u Istri gasile, porečki je ostao jedini živući ženski klub i nije dopustio da i naš klub doživi sudbinu ostalih, već smo snagom duha i zajedništva učinile od ženskog kuglanja stabilan klub. Velika besparica u sportu, nerazrađeni sustav natjecanja, derutnost kuglane Dijamant koja nije više bila ni za rekreaciju, a kamo li za ozbiljno natjecanje, ukazivalo je da će se kuglanje u Poreču u buduće voditi samo u knjizi uspomena. Međutim upravo u tim trenucima tjeskobe i prividne letargije pronašle smo i najveću motivaciju a to je bio plan ulaska u prvu ligu. Prvi pohod na prvu ligu bio je zaustavljen 1994. godine za svega 9 čunjeva, ali znale smo da se to mora vratiti, te je tako bilo 1995. godine kada nas je osvajanjem naslova prve B lige uvelo u prvu ligu. Naslov je nažalost osvojen daleko od očiju Porečana jer smo čitavu sezonu odigrale kao domaćini na kuglani u Pazinu. Ta se kuglana pokazala kao pravi domaći teren za nas jer su nam grad Pazin i pazinjani svojom domaćinskom dobrodošlicom pripomogli u osvajanju titule. To je bilo za očekivat  jer u našem klubu igrale su i dvije pazinjanke Vesna Tončinić i Darinka Gojtan. Ovi rezultati bili su poticaj da se ženska ekipa osamostali i odvoji od muške ekipe. I tako od 1995. godine nastupa kao ŽKK“ISTRA“.

Prvoligaški status izborile su igračice:

Vojka Prodan, Vjera Mušković, Vesna Tončinić, Dušanka Trišović, Darinka Gojtan, Sonja Kosić, Vlada Venijer i Ružica Močibob.

Tadašnji trener bio je veliki kuglački igrač pok. Dario Rioža, a predsjednik kluba vrlo agilni gosp. Zorko Sergo.

U klub su kasnije došle Sonja Koop,  Roberta Maletić, igrom je stasala domaća igraćica Dolores Bezmalinović, a reaktivirala se već renomirana Marija Liović.

U međuvremenu obnovljena je i kuglana Diamant i od tada do 2002. godine prvoligaške nastupe održavale smo na toj kuglani

Takmičarske 2002./03. godine ponovo selimo u Pazin jer se kuglana u Diamantu preuredila u druge namjene. Tada je definitivno izgledalo da će se kuglanje ugasiti u Poreču, ali se mi ne damo već nastavljamo sa uspjesima. U naš klub tada dolaze vrlo kvalitetne igračice Ivanka Rebrović, Marija Zver i Mirjana Pavić i tako smo 2007. godine bile srebrne u 1. HKL i stekle pravo nastupa na Europapokalu.

Tadašnja  Gradska vlast u Poreču shvatila je da nas ne može zaustaviti pa je kao zahvala svim kuglačicama i kuglačima Poreštine  za uporan rad i postignute dobre rezultate podarila novu kuglanu 2008. godine.

Poreč je mala sredina a uvjeti kao što ste čuli nisu nam baš bili  najadekvatniji za rad sa mladima sve do dobivanje nove kuglane.  Međutim i uz  takve uvjete uspjeli smo stvoriti kvalitetne mlade igračice kao što su Ema Maletić Radojković  koja je bila uspješna mlađejuniorska reprezentativka Hrvatske. Uz takve uvjete započela su igrom i dva današnja bisera Hrvatskog ženskog kuglanja Marijana Liović i Nataša Ravnić Gašparini koje su nositeljice igre našeg kluba i  Hrvatske reprezentacije. Njih slijedi Katja Oplanić također juniorska reprezentativka  RH.  Nova kuglana donijela je i novi kuglački zamah jer su stvoreni svi preduvjeti za rad s mladima. Danas se klub takmiči sa kadetskom, mlađejuniorskom, juniorskom i seniorskom ekipom.

I tako sve do danas klub je punih 20. godina uspio sačuvati prvoligaški status, a zadnjih nekoliko godina i igrati vrlu važnu ulogu na Državnom i Međunarodnom nivou.

Na Državnoj razini redovito smo u samom vrhu ligaškog natjecanja( osvajanjem 2. ili 3. mjesto).

Osim ekipnih rezultata vrlo lijepe uspjehe imale smo i imamo na pojedinačnim natjecanjima i u parovima na nivou međužupanijskih i državnih saveza gdje naše igračice osvajaju prva mjesta.

Ove godine po prvi puta osvojile smo i KUP Hrvatske.

Na međunarodnoj natjecanjima postigle smo slijedeće rezultate: Osvajačice smo NBC Pokala 2 puta (2011. i 2014.godine), dva puta smo bile srebrne na tom natjecanju (2012. i 2015. ), 1 puta brončane na NBC Pokalu(2013.) i 1puta brončane na Europapokalu(2008.).

Naše igračice osvajačice su Pojedinačnog  Svjetskog kupa (Nataša Ravnić Gašparini), Svjetske prvakinje u kombinaciji i sprintu (Marijana Liović),  kao članice reprezentacije, osvajačice su zlatne medalje sa  Svjetskog prvenstva (Nataša Ravnić Gašparini i Snježana Kramar). Katja Oplanić osvajačica je brončane medalje na Svjetskom prvenstvu kao kadetkinja. Ema Maletić isto donosi brončanu medalju sa mlađejuniorskog natjecanja.

Zahvaljujući vrijednim rezultatima pojedinki i kluba u cjelini, klub i pojedinke su više puta nagrađivani od strane Istarske županije i Grada Poreča.

Klub je 8 puta proglašen najboljim sportskim kolektivom grada Poreča (2004., 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2011. i 2014. godine).

Savez sportova Istarske županije  ŽKK Istru 5 je puta proglasio najboljim klubom  Županije (2006. 2007. 2011. 2012. 2014.)

Od strane novinara dobitnice smo nagrade Glasa Istre 2013.godine.

Kao pojedinke proglašavane smo više za najbolje sportašice našega grada ( Močibob, Prodan, Liović Marija, Marijana Liović)

Naša igračica Marijana Liović više puta izabrana je za najbolju sportašicu Županije Istarske.

Grad Poreč je za najboljeg sportskog radnika četiri puta proglašavao naše sportske djelatnike ( Močibob 2x, Sergo i Vasilj).

2005. godine za imali smo trenera godine u Poreču

2011. Županija Istarska dodijelila  je nagradu za Životno djelo u sportu današnjoj trenerici kluba (Ružica Močibob).

Najveće priznanje od grada Poreča dobili smo za Dan Grada 1996.  Priznanje “30. april” za postignute uspjehe u sportu.

Sve te rezultate nebi bilo moguće postići bez velikog odricanja, truda, entuzijazma i volje svih igračica a i razumijevanja njihovih pretpostavljenih te obitelji jer su to većinom uspješne poslovne i obiteljske žene koje se bave kuglanjem iz ljubavi. Zato zahvaljujem svakoj igračici koja je dala svoj doprinos u formiranju i opstanku našega kluba. Valja posebno čestitati nekolicini igračica i predsjedniku Sergu koji su u vrlo teškim uvjetima dugi niz godina na kuglačkim stazama, samo ljubavlju prema ovom sportu, doprinijeli da ovaj uspješan ženski sport opstane u Poreču.

Koristim priliku da se također  zahvalim svim trenerima koji su bili uz nas, volonterima, predsjednicima kluba gdinu Milanoviću, gdinu Milošu, gdinu Sergu i današnjem predsjedniku gdinu Vasilju, kao i  članovima uprave kluba koji su svojim volonterskim radom u svim ovim godinama doprinijeli da od početne ideje našega Luke stvorimo kvalitetan, stabilan i uspješan  prvoligaški klub kakav je danas.

Veliko hvala  Gradu Poreču i Sportskoj zajednici Grada Poreča koji su nam stvorili uvjete za rad i financijski nas prate.

Posebnu hvalu upućujem  svim sponzorima i donatorima,  koji nam na različite načine pomažu da bi klub mogao opstati i kvalitetno funkcionirati.

Još jednom VELIKO  HVALA SVIMA

PRIZNANJE  za zasluge u stvaranju kluba:

1. Zora Dujmović
2. Marija Bušić
3. Katica Petrić
4. Vojka Prodan
5. Vlada Venier
6. Marica Križman
7. Danica Vrenko
8. Ružica Močibob

Treneru: pok.Josipu Šimičiću Luki – posthumno

PRIZNANJE za  uvođenje kluba u prvu ligu:

1. Vlada Venier
2. Vojka Prodan
3. Dušanka Trišović
4. Vjera Mušković
5. Darinka Gojtan
6. Vesna Tončinić
7. Sonja Kosić
8. Ružica Močibob

Trenerima koji su radili sa ekipom:

1. Matko Bezmalinović
2. Davor Maleš
3. Josip Kalčić
4. Pok Dario Rioža

ZAHVALNICA:     za promicanje i vjernost klubu dodjeljuju se :

1. Vjeri Mušković (20 godina)
2. Mariji Liović     (20 godina)
3. Zorko  Sergu    (20 godina) – predsjedniku
4. Ružici Močibob (35 godina) – najduži staž od samog začetka kluba

Gradu Poreča za  podršku i svesrdnu pomoć klubu

Sportskoj zajednici Grada Poreča za podršku i svesrdnu pomoć klubu