Nuklearni fizičar koji je u hiperpoveznicama (linkovima) i stranicama domaćina vidio da bi se internet koristio i kao veliki izlog i sam priznaje da i njega razvoj weba svako malo iznenađuje.

Aleksandrija u džepu
Danas upravo o njegovim vizijama – jer je predsjednik Konzorcija WWW-a koji upravlja svjetskim razvojem te usluge – ovisi u kojem će se smjeru razvijati najmasovniji izum s kraja XX. stoljeća. A najširoj javnosti spominjanjem “aleksandrijske biblioteke u džepu” nije rekao sve. Da je i rekao, većina populacije starije od 40 godina vjerojatno ga ne bi posve razumjela. Opravdano: ljudi XX. stoljeća teško se prilagođavaju računalima i komunikaciji koja još podrazumijeva egzaktnost karakterističnu za matematičare i programere.

Zbog toga taj Britanac u svom laboratoriju na MIT-u u Americi razvija tzv. semantički web, novi korak internetske usluge koja će prema korisniku imati mnogo humanije lice i u razumnom broju slučajeva razumjet će aluzije, implikacije pa i dvosmislice na mnoštvu svjetskih jezika.

Mreža kao auto
Upotrebljivost svjetske mreže usporediva je s automobilom: nekad su im vlasnici morali biti inženjeri koji su ih mogli sami sagraditi, potom je bilo dovoljno imati dar mehaničara koji vozilo umije sam popraviti, a danas nije potrebno znati ni s koje mu je strane motor. Iako je izumio temelj za posve novu industriju koja se razvijala brzinom nikad zabilježenom u povijesti, on se osobnim prihodima ni izbliza nije približio novim internetskim milijarderima. Kaže, ne žali. Ima najbolji posao na svijetu, a sve je svoje potrebe zadovoljio, kako materijalne, tako i duhovne, zbrinuto je njegovo dvoje djece. Od 2004. nosi drugo najviše britansko odličje.

Autor Miroslav Ambruš-Kiš, Večernji List