Na web stranicama Hrvatskog motociklističkog saveza možemo pročitati što je to enduro. Pa kaže: "Enduro je sportska disciplina moto sporta jednostavno opisana kao test izdržljivosti vozača i motocikla, vozi se po teškim i nepristupačnim terenima sa puno prirodnih prepreka (strmi usponi, zemljani i makadamski putovi, kameni predjeli…)…"

U definiciji istarskog endura trebalo bi još dodati: „… i test strpljivosti lokalnog stanovništva.

Na istoj web stranici možemo pročitati da enduro utrke traju obično dva dana, dnevno vožnja traje oko šest sati, sama utrka sastoji se od nekoliko etapa dužine oko 200 km itd. Razlika između moto-crossa i enduro vožnji je ta što se cross vozi kružno na poligonu, a enduro traži puno duže staze, po mogućnosti da se dijelovi staze ne ponavljaju.

Pojavu endura u Istri pratim od 1999. godine. Da li je tih motorista iz godine u godinu sve više ili sam ja sve više vani na mjestima gdje se oni voze, ne znam, ali ne pamtim neki moj izlazak vikendom u prirodu, a da ih nisam sreo. Istra, posebno sjeverna i srednja, postaje savršena destinacija za enduro aktivnosti.

NIJE FER ŠJOR SCHUMACHER

Brojčano gledano, stranih vozača je puno više od domaćih. Među stranim vozačima apsolutnu većinu drže Austrijanci (nije ni čudo, imaju industriju vrlo poznatih enduro motora KTM), puno je manje Nijemaca, Talijana, Švicaraca, u posljednje vrijeme javljaju se i Mađari.

U međuvremenu Istra, posebno sjeverna i srednja, postaje savršena destinacija za enduro aktivnosti. Kako te vožnje uzimaju maha, obzira prema svemu živome i neživome sve je manje. A kada se Ralf Schumacher pojavljuje na svom enduro motoru u Oprtlju, enduro turizam doživljava svoj vrhunac. Čak se i HTV jednom prilikom sjurio u Oprtalj kako bi snimio intervju o heroju koji vrluda istarskim šumama i gorama.

Lokalni vinari i političari zovu ga na degustacije istarskih proizvoda, a on je netom divljao motorom tamo gdje su grožđe i masline dozrijevale. Čast nam je da svjetski poznati sportaš uništava baš našu prirodu! Zanimljiv je i novinski članak povodom posljednje Schumacherove posjete Oprtlju, objavljen u Jutarnjem listu u studenom 2005., gdje novinarka piše: "Ralf Schumacher u Istri i Oprtlju ostaje još nekoliko dana kako bi u MIRU I TIŠINI uživao, naravno, opuštajući se i uz vožnju motorom".

Dragi Istrijani Ralf vam poručuje: "Došao sam uživati u vašem miru kojeg ću, kad god to poželim, remetiti".

Takve su aktivnosti u Austriji strogo zabranjene ili su do u tančine regulirane, a na neka mjesta se ne smije prići niti biciklom.

AUSTRIJSKO ISKUSTVO

Uvjeren sam da većina čitatelja ovog članka zna da su takve aktivnosti na Zapadu (ne na Divljem zapadu, već na ovom našem susjednom, kojem toliko stremimo) strogo zabranjene ili do u tančine regulirane. Ima Austrija atraktivnih lokacija za enduro vožnje, no zamislite si da svojim motorom uplašite neku kravicu na ispaši u Alpama – tužili bi vas za ugrožavanje cijele mliječne i mesne industrije Austrije.

U GRADU KTM-a OTKAZAN KTM FESTIVAL

Koliko oni čuvaju svoje, spoznao sam kroz jedan razgovor s vozačima iz Austrije, jesenas na području Zrenja. Jasno su mi rekli da kući ne smiju tako slobodno voziti, te da ima mjesta gdje ne smiju ni biciklom prići. Upoznali su me s činjenicom da su lovci vrlo moćni, te da na površine koje su oni zakupili motoristi ne smiju ni blizu. Još zanimljiviji mi je podatak da je 7. KTM festival u Mattighofenu u Austriji otkazan (trebao biti održan u svibnju 2005.).

Zamislite, u gradu u kojem se nalazi KTM industrija koja zapošljava 1600 ljudi biva otkazan festival. Ljudi čiji grad živi od moto industrije ne žele taj cirkus u svom dvorištu. Oni proizvode motore, ali sa željom da ih se rabi negdje drugdje!

ZAKON NA STRANI JAČEGA

Kada je 2003. godine napokon izašao novi Zakon o zaštiti prirode, u njemu su našli mjesta i pojmovi enduro i off-road.

U članku 10. tada je pisalo: "Radi sprječavanja nanošenja šteta na prirodi zabranjeno je na područjima izvan naselja i izvan svih vrsta cesta, poljskih putova, uređenih staza i poligona za vožnju, voziti, parkirati ili organizirati vožnje vozilima na motorni pogon (test vožnje, cross vožnje, off-road vožnje, sportske, takmičarske i promidžbene vožnje, te njima slični oblici korištenja), osim u slučajevima obavljanja službene dužnosti…"

Taj je Zakon u 10. članku stavio sve poljske putove i uređene staze na raspolaganje svakom onom tko se želi motornim vozilom iživljavati u prirodi. Da nije žalosno, bilo bi smiješno! U to vrijeme, ako biste se susreli s motoristima na markiranoj pješačkoj ili planinarskoj stazi, nije vam ništa drugo preostalo nego da se maknete u stranu, jer staza rezervirana samo za pješake (planinare) zakonom ne postoji.

POBOLJŠANI ZAKONI

U ožujku 2004. godine starta kampanja za reguliranje enduro i off-road vožnji u Istri. Kampanji pripisujemo tri uspjeha:

– Povlačenje letka Turističke zajednice Istarske županije koji reklamira čak 500 km nepostojećih enduro staza u Istri,

– buđenje Istarske županije tj. Upravnog odjela za promet, pomorstvo i veze u rješavanju problema,

– te mijenjanje žalosnog 10. članka Zakona o zaštiti prirode.

2005. godine izlazi novi Zakon o zaštiti prirode u čijem se 32. članku pojavljuje sporna problematika: "Za organiziranje vožnje, vožnju i parkiranje vozila na motorni pogon (test vožnje, cross vožnje, off-road vožnje, športske, natjecateljske i promidžbene vožnje i sl.) izvan svih vrsta cesta, na poljskim putovima i uređenim stazama potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva uz suglasnost tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva".

Osim što su sportske vožnje postale športske, poljski putovi i uređene staze nisu više na raspolaganju motoristima. Ipak je neko razumno biće shvatilo stupidnost starog, 10. članka. No to isto biće nije razmišljalo o prekršajnim odredbama, pa u članku 195. piše: "Novčanom kaznom u iznosu od 25 000 do 200 000 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako organizira vožnje vozilima na motorni pogon izvan naselja, svih vrsta cesta, poljskih putova, uređenih staza i poligona za vožnju bez dopuštenja Ministarstva". Vrlo logično: Na poljskim putovima i uređenim stazama zabranjeno je organizirati vožnje bez dopuštenja Ministarstva, ali kazne za to nema! Planinari su posebno ogorčeni jer se mahom uništavaju njihove markirane staze, dok su primjerice lovci, koji imaju razloga za zabrinutost, prilično tihi.

1000 km ILEGALNIH STAZA

Cilj kampanje je bio regulirati enduro vožnje, iznaći jednu stazu s kojom bi se svi složili i zabraniti vožnje stranim državljanima bez pratnje vozača iz domaćih moto klubova. U traženju optimalne staze (ako ona uopće postoji) došlo se do podatka da domaći enduro vozači koriste oko 950 km staza u Istri, i da na dobrom dijelu tih staza krše Zakon(e). Toj brojci treba još pridodati staze koje koriste organizirane grupe Austrijanaca, tako da brojka premašuje 1000 km! Štete koje pričinjavaju ti motori velike su. Oštećuju se šumski i poljski putovi, uništava se vegetacija i pospješuje erozija na mjestima gdje se vozi mimo svih putova i staza (najnoviji primjer je divljanje na Gomilu – jedan od vrhova Ćićarije), te se bukom motora plaši divljač i paraju mir i tišina koje često ističemo u našim promidžbama. Na područjima zahvaćenim tim problemom mišljenja su oprečna, no većina je ipak protiv ovakvih aktivnosti u prirodi. NVU Zelena Istra, Hrvatske šume UŠP Buzet te općine Brtonigla, Kršan i Grožnjan izričito su protiv enduro vožnji te se protive bilo kojoj stazi namijenjenoj enduristima. Planinari su ona društvena skupina koja je posebno ogorčena jer se mahom koriste njihove markirane staze, dok su primjerice lovci, koji imaju razloga za zabrinutost, prilično tihi. Na terenu nikad nije naplaćena niti jedna kazna. Ne zna se tko bi trebao loviti motoriste – da li policija, inspektori, aktivisti, lugari, općinari ili netko drugi.

BEST OF ISTRIA

Zanemarimo li nelogičnost 32. i 195. članka Zakona o zaštiti prirode, kazni je moglo biti na stotine. Samo na službenoj KTM-ovoj stranici bili su itinerari s opisom i fotografijama koje su gotovo sve u suprotnosti sa člankom 32. Trenutačno se na adresi www.ktmadventuretours.at reklamira tura "Best of Istria". Za 2006. predviđena su tri trodnevna termina, i to u svibnju, lipnju i listopadu. Po jednom terminu vozi se 630 km. Na terenu nikad nije naplaćena niti jedna kazna (niti onda kada se vozilo mimo svih putova). Ne zna se tko bi trebao loviti motoriste – da li policija, inspektori, aktivisti, lugari, općinari ili netko drugi. Stanje na terenu sve je gore, a stižu još gori agresori – oni na quadovima (ATV -all terain vehicle), snažnim četverokotačnim motorima (već viđene grupe Nijemaca). Bitno je da imamo Zakon!

By REGIONAL (Christian Gallo)

P.S. kako se poklapaju razvojni programi istarskog, našeg, turizma kao što su bike-staze, agroturizam, vinske ceste, ceste maslinovog ulja sa enduro i off-road turizmom, na žalost je jasno svima osim onima koji imaju snagu i moć o tome odlučiti. (porestina.info)