Upozorenje: ne sklapajte o dosmrtnom uzdržavanju ni s najmilijima!
VELIK broj staraca istjeran je iz svojih domova na ulicu u neprikladni smještaj, i to samo zato što su u svojoj starosti – i često neznanju – potpisali ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, piše Glas Slavonije.
Tim ugovorom su uzdržavateljima predali svoju imovinu, a zauzvrat očekivali da on njima nudi skrb, odnosno uzdržavanje uz koje bi na miran i dostojanstven način proživjeli starost.
Tako bi to trebalo biti u teoriji, no u stvarnosti je priča često drugačija. Stare osobe uglavnom dosmrtno uzdržavanje krivo interpretiraju, ne shvaćajući da njihovu nekretninu uzdržavatelj dobiva odmah, a ne nakon njihove smrti, a što je, pak, predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Oni neinformirani često brkaju ta dva instituta.
Gubitkom imovine nakon potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stariji građani često prekasno shvaćaju da su prevareni, i to u skladu sa zakonom. Kada pokrenu sudski spor, koji dugo traje, često zbog svoje poodmakle dobi i ne dočekaju njegov kraj. Stoga Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) traži ukidanje dosmrtnog uzdržavanja koje se već bezbroj puta u praksi pokazalo jednim od najprjepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima.
“Njime je na djelu razvijena industrija lešinarstva”, kaže predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović.
SUH-ovu pravnom savjetovalištu godišnje se javi oko 2000 starijih osoba, a većinom upravo zbog zloporaba dosmrtnog uzdržavanja.
Umirovljenici svakodnevno izloženi prevarama
“Svakodnevno nam se javljaju umirovljenici i druge starije osobe izložene prijevarama, povredama dostojanstva i zlostavljanju, potpunom zanemarivanju svake životne – stambene, prehrambene, zdravstvene i druge brige o njima od strane davatelja uzdržavanja, a zbog čega su prisiljeni sudski tražiti da se ugovor raskine, da im se tako “ozakonjeno oteta” imovina vrati, no presudu najčešće ne dočekaju”, ističe Petrović.
“Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ne potpisujte ni s najmilijim članom obitelji”, kaže Petrović.
Iako su ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju vrlo slični i formom i sadržajem, razlikuje ih trenutak transfera imovine primatelja uzdržavanja. Kod doživotnog prijenos imovine primatelja odgođen je do njegove smrti, a kod dosmrtnog je moguć odmah nakon ovjere ugovora na sudu ili solemnizacije kod javnog bilježnika, navodi Glas Slavonije.
SUH traži uvođenje registra
“Uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje potrebite osobe, a prijenos njene imovine tek je kao naknada, posljedica uzdržavanja, nema nikakvih opravdanih razloga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira davatelj uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kad se uzme u obzir da najveći broj zloporaba instituta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti da se, za potpuno istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uzdržavanja, omogućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja da odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktički nije ni počeo s obvezom uzdržavanja”, naglašava predsjednica SUH-a.
Točne brojke o žrtvama dosmrtnog uzdržavanja nema pa SUH traži hitno uvođenje registra, evidenciju kao prevenciju. Petrović ocjenjuje da pravna struka pruža snažan otpor izmjenama.
“Imaju tezu da primatelji uzdržavanja mogu prodati imovinu ili potpisati ugovor o uzdržavanju ili pokloniti stan, kuću za kunu, da je to njihova volja, njihova sposobnost. Dijelom to struka čini iz profesionalne zatucanosti jer se država itekako miješa, primjerice u problem kredita u švicarskim francima, zelenaških kredita, raznih prijevara, a ovo je legalna prijevara koja ima formalnopravni okvir”, zaključuje.
