Dom za starije i nemoćne osobe Poreč poziva volonterke i volontere koji bi pomagali Sari Fend i Aleni Lucić, volonterkama Europske volonterske službe koje volontiraju u Domu, u učenju hrvatskog i talijanskog jezika.

Sara i Alena u Poreču borave od listopada prošle godine, a godinu dana koju će ovdje provesti žele iskoristiti i za učenje hrvatskog i talijanskog jezika. Do sada su im u učenju pomagali volonteri Maja i Adi iz Rovinja koji to više nisu u mogućnosti.

Inače, boravak Sare i Alene u Domu provodi se u sklopu programa „Erazmus+“ i projekta pod nazivom „Kako mladi Europe nadopunjuju vrijeme starijima Grada Poreča“ koji ujedinjuje ideju volonterstva i međugeneracijske solidarnosti, a osim poboljšanja kvalitete života starijih osoba, ima za cilj mladima Grada Poreča približiti ideju volonterstva kao nečeg što je u svijetu vrlo često i poželjno. Za tu svrhu od strane Europske komisije Domu su odobrena sredstva u iznosu od 14.645,00 eura.

Sara i Alena su devetnaestogodišnjakinje, Sara je iz Graza u Austriji, a za svoj grad kaže da ga voli jer nije prevelik, ima lijep, star i živ centar i ima puno umjetničkih kafića, dućana i zbivanja. O volontiranju Sara kaže:

– Odlučila sam volontirati zato što sam završila školu ne znajući što ću raditi, odnosno upisati poslije toga, a istovremeno sam oduvijek htjela živjeti neko vrijeme u inozemstvu i promijeniti svoj okoliš i svoju rutinu, tako da sada mogu dobro razmisliti o svojoj budućnosti, skupljati iskustva i učiniti dobro djelo. Baš u Poreč sam došla da malo bolje upoznam svoje hrvatske korijene, da vidim Istru u kojoj do sada nikad nisam bila i da upoznam meni skroz novi smjer rada, u ovom slučaju rad sa starijim i nemoćnim osobama.

Alena je iz sela Dautphe koje ima 2300 stanovnika i nalazi se u središnjoj Njemačkoj. Dautphe je u Hessenu, blizu Frankfurta na Majni. Alena kaže:

– Odlučila sam se za volontiranje jer bih htjela, prije ulaska u svijet rada, iskoristiti priliku za stjecanje dobrih iskustava i tako se također pripremiti za budući posao. Osim toga, ovako mogu neko vrijeme provesti izvan Njemačke, naučiti novi jezik i pomoći drugim ljudima. Smatram da je volontiranje dobro iskustvo sa svakog gledišta i kada se ima prilika za to, treba je iskoristiti. O Projektu u Poreču sam čitala na internetu i jako mi se sviđalo, a i Poreč kao mjesto mi se dopalo.

Volonterke Sara i Alena u Domu svakodnevno po šest sati pomažu korisnicima, unoseći u svakodnevicu korisnika mladenački duh, provodeći s njima vrijeme u kreativnim radionicama, u šetnjama ali i u aktivnostima koje same predlože i osmisle. Korisnici Doma su ih izuzetno dobro primili od samog početka, slobodni su u izražavanju osjećaja i topline. Alena ne govori hrvatski jezik ali to nije barijera u radu sa starijima koji cijene trud i želju mladih volonterki da provode vrijeme sa starijima i na različite im načine pomažu. Uz to što su se Alena i Sara odlično uklopile u rad s korisnicima, surađuju i s našim domaćim volonterkama i volonterima koji već nekoliko godina sudjeluju u aktivnostima u Domu te će sigurno i primjerom pokazati te zainteresirati mlade volontere za korisno provođenje slobodnog vremena.

Osim godina i motivacije za volontiranjem, Aleni i Sari zajedničko je i to što obje imaju hrvatske korijene te bi željele na drugačiji način upoznati domovinu svojih roditelja i usavršiti hrvatski odnosno talijanski jezik. Nadaju se da će upoznati i družiti se s mladima u Poreču i Istri, ali i nastaviti baviti se hobijima s kojima su započele u svojim zemljama: Sara svira klavir i voli orijentacijsko trčanje, dok Alena voli prirodu i ples.

 

Dom za starije i nemoćne osobe Poreč