Postiti ili ne? Post, odnosno, odricanje od hrane u određenim vremenskim razdobljima jedan je od stupova religija u cijelome svijetu. Obično se post vezuje uz katoličku vjeru, budući je kod našeg naroda izuzetno snažno ukorijenjen taj osjećaj posta u određene dane u godini, ali i u određene dane u tjednu.
Ukoliko se orijentiramo samo na katoličku vjeru, tada postoje preporuke da se petkom ne konzumira meso. Na razini 4 tjedna i 12 mjeseci u godini, to je oko 48 dana u kojima se ne preporuča konzumacija mesa. Ako se tome pridoda obvezan post jedan dan prije svakog velikom katoličkog blagdana, to ispada nekih 50-ak dana u kojima se vjernici odlučuju za različite oblike posta.
Određena proporcija katolika prakticira ne komzumirati meso petkom, ali to se vrlo često svodi na konzumiranje npr. ribe, ali često u količinama u kojima se i inače konzumira objed. Stoga, ako se orijentiramo na količinu hrane koju konzumiramo u dane posta, možda post gubi svoj smisao.
Upravo su navedena dva dana prije velikih katoličkih blagdana dani u kojima se preporučuje stvarni post, ne samo u izboru hrane nego i u izboru količine hrane, odnosno najviše tri objeda u danu, i to u manjim količinama. To je možda malo pretjerano, mnogi će zaključiti. Međutim, vrlo se često zaboravlja činjenica da postoje određene religije koje prakticiraju puno strože oblike posta, i to u neprekinutom razdoblju od mjesec dana.
Iz toga se može zaključiti da katolička vjera nije jedina koja predlaže takve stroge oblike samoodricanja. Postoje i religije koje prakticiraju različite oblike posta koji nisu nužno vezani uz izbor vrste i količine hrane, već uz izbor načina života u razdoblju posta. Pripadnici takvih religija prakticiraju provođenje duljeg vremenskog razdoblja u meditaciji i molitvi, dakle bez intenzivnijeg kontakta sa užicima svijeta oko sebe.
E upravo je tu bit samog posta. Stav prema religiji, stav prema sebi, stav prema svijetu.
Postoje ljudi koji u dan posta ne jedu gotovo ništa, ali se nakon isteka posta, doslovce minutu nakon što prestaje kalendarski dan posta, počinju prežderavati u hrani i piću. Priznajem i ja sam često takav. A to nije pravi post.
Primijetiti ćete na pripadnicima katoličke religije za koje znate da vrlo revno poste, ili za pripadnike drugih religija koji intenzivno poste, kako imaju nekakav neopisivi mir na svom licu. Na njihovim licima ne možete vidjeti bljedilo, grč, ili osjećaj gladi. Dapače, možete vidjeti samo perfektan mir.
Taj mir dolazi iz stava tih ljudi prema postu. A to nije stav u kojemu poste zbog toga što to moraju vidjeti drugi ljudi, već zbog želje da postom pročiste svoje osjećaje i vezanost za dijelove svijeta oko nas.
Kada se odmaknemo od prolaznih stvari koje guše naše živote, tada možemo lakše vidjeti naše živote i živote ljudi oko nas. To je možda jedan od smisla posta, odreći se bjesomučne strke oko kupovanja što više namirnica, od kojih često 50% završi u smeću. Odreći se prežderavanja hranom. Odreći se potrebe da kupujemo upravo ono što nam reklame sugeriraju kao najbolje.
Kada se na jedan dan odreknemo onoga što nas svjesno uništava, tada postajemo mirni i sigurni u vrijednosti života. Odtuda, također, dolazi taj mir na licima tih ljudi koji redovno poste.
Bilo bi dobro odreći se neke stvari na koju smo navezani ili navike koja nas svjesno uništava, odnosno postiti od tih stvari cijeli život.
Tada naš život dobiva puni smisao. Zato postiti samo jedan dan možda i nije pravi stav, ali nije niti lagano. Ali je zato korisno jer nas takav stav osvježava, čini boljim ljudima.
A smisao svake vjere i uzanci koje vjera donosi, nije da postanemo bolji pripadnici te vjere, nego bolji ljudi.

zzlevak