Kao što se moglo i pretpostaviti, Porečani su podijeljeni oko aktualnog micanja palmi s dijela gradske rive. Neki misle da su trebale ostati, jer su već desetljećima dio njene vizure, drugi se slažu s konzervatorima koji su naložili njihovo micanje u sklopu uređenja tog dijela rive jer ih na starim gradskim kartolinama nije bilo, a treći možda nisu ni primjećivali da one postoje jer je taj “palmored” bio prilično skroman…

Istina je da su upravo palme poput maknutih, ako ne griješim: iz roda trachycarpus, postale važan dio porečkog parkovnog zelenila. Vjerojatno stoga što su s jedne strane egzotični stereotip morskog turizma, a s druge dobro podnose niže zimske temperature sjevernog Mediterana, pa ih na gradskim zelenim površinama i privatnim okućnicama ima na stotine, možda i tisuće. No, s obzirom da su to prilično tanka drva skromnih krošnji, za vizualni efekt morale bi biti gušće sađene nego su na porečkoj rivi.

Naravno, sad sam u zoni “de gustibus”, ali osobno me najviše smeta što je na istom potezu rive ostavljena jedna “dalmatinska” palma – to su one iz roda, opet ako se ne varam jer botanika mi je daleko od struke, phoenix. Ta pak ni “povijesno” niti klimatski ne pripada ovim sjevernijim primorskim krajevima, iako je zbog atraktivna izgleda hortikulturci nastoje uvesti i u Poreč (kao i u Pulu). Zašto su nju konzervatori poštedjeli? Gdje im je dosljednost? Ako su već dio prospekta porečke rive htjeli hortikulturno vratiti sto godina nazad, onda pogotovo toj palmi tamo nije mjesto.

G. PRODAN, Glas Istre