Ljeto nam donosi veliki broj najrazličitijih fešti i zabava. Jedan dio tog dijapazona su i pučke fešte, pučke veselice ili seoske zabave, kako ih vole nazivati. Svi ih volimo, te društvene zabave bez posebnih protokola i granica dobrog ponašanja. Pa na tim se seoskih feštama i možemo ponašati onako kako onaj pritajeni seoski duh u nama i želi. No, jesu li seoske fešte ispunile ona osnovna očekivanja koja su institucionaliziranjem tih zabava postavljena kao glavni i osnovni cilj – obogaćenje ljetnih turističkih sadržaja.
Ako pogledamo samu publiku koja ostaje od negdje ponoći pa do tri, četiri ujutro, primijetiti ćemo da su to sve domaća, poznata lica, vrlo je malo stranih, inozemnih posjetitelja, dakle možemo se zaista zapitati, mogu li seoske fešte doista produljiti turističku ponudu i privući sve veći broj stranih posjetitelja i na takve sadržaje.
Dakle, postavljaju se dva osnovna pitanja – prvo je na koji način koristimo te, možemo reći, nekada izvrsne društvene zabave, a drugo je koliko smo se odmaknuli od onih osnovnih razloga zbog kojih su pučke fešte počele biti mjesto i vrijeme socijalnih interakcija.
Ako se zapitamo na koji način koristimo pučke fešte, onda možemo reći da ih koristimo u pravom smjeru, a to je obogaćivanje turističke ponude, no možda sam tehnički način i nije onakav kakav bi trebao biti u idealnoj zamisli. Naime, pučke fešte prema kojima stremimo možemo reći da su one živopisne "fieste" u Španjolskoj ili lokalnih slavlja u Mexicu, ali i pučkih zabava u Toscani ili npr. Umbriji.
Dakle zabava u kojima cijelim događajem dominira tematika samog slavlja – npr. Nekog sveca ili nekog povijesnog događaja. Koristimo li mi naše pučke fešte na način da cijelim slavljem dominira tematika samog dana koji je i osnova slavlja?
Odnosno, može li strani posjetitelj koji se nađe na nekoj feštu u središtu mjesta u okolici našega grada doista shvatiti u čiju se čast organizira neka fešta? Možete li na silnim štandovima ali i gastro ponudi razabrati da je cijeli događaj posvećen jednoj originalnoj lokalnoj specifičnosti? Je li ispravno to što cijelo mjesto ne živi cijelu godinu samo za taj dan, već se određena fešta reklamira samo par dana prije samog događaja. To je ipak dan o kojemu bi trebalo govoriti cijelu godinu, a ne sam para dana u godini.
Ako se zapitamo koliko smo odmaknuli od osnovnih razloga zbog kojih su pučke fešte nastajale, onda se možemo rukovoditi primjerom Havaja.
Naime, kada pomislimo na Havaje, svi se sjetimo putenih djevojaka koje okićene cvijećem plešu ispred novopristiglog kruzera. Malo ljudi zna da je taj ples tih putenih djevojaka prije 150 godina bio rezerviran samo za jedan dan u godini, a to je dan kada se prizivalo lijepo vrijeme, i kada su djevojke plesom prizivale sunce. S vremenom je taj ples toliko komercijaliziran da više nema veze sa ničime. Pogotovo ne sa originalnom namjerom zbog koje je plesan.
Doduše, naše pučke fešte ipak nisu toliko komercijalizirane, no jesmo li samim oblikom zabave i samim organizracijama odmaknuli od originalnih zamisli? U sadržajima svih pučkih fešti, pogotovo onih u kojima se slavi jedan svetac, primijetiti ćete da je samo slavlje tog sveca rezervirano za razdoblje od negdje 10 ujutro do maksimalno podne. Sve je ostalo rezervirano za nekakve oblike zabave koji nemaju veze sa slavljem tog sveca. I ta se špranca ponavlja u apsolutno svim zabavama. Nerijetko te fešte završavaju intervencijama policije ili hitne pomoći. Da ne spominjem intervenciju vatrogasaca, smetlara koji čiste nered koji ostaje iza razuzdanih posjetitelja.
Ali nigdje nećete primijetiti i da je izbor vokalno instrumentalnih sastava na bilo koji način vezan uz slavlje tog specifičnog sveca ili događaja.
Nigdje na tim feštama ne možete pojesti objed ili popiti koktel koji se naziva imenom mjesta ili sveca zaštitnika mjesta u kojemu se održava fešta.
Stoga se možemo zapitati, koristimo li naše specifičnosti na pravi način? Jesu li pučke fešte nešto što zaista može obogatiti turističku ponudu naše zemlje na način da i one prate smjer u kojemu idemo, a to je smjer pet zvijezdica?
Kao zaključak može se postaviti teza da su lokalne fešte kao model obogaćivanja turističke ponude odličan smjer, ali u to treba uključiti puno više Istre.

zzlevak