U jednoj maloj Općini nedaleko Poreča održava se predstava "Živih jaslica". U prvi tren većina nas pomislila je da to i nije neka vijest, da je to zapravo program koji se u ovo doba može vidjeti u većini naših gradova i općina. A opet, u to se mjesto sjatio ogroman broj ljudi. Iz gotovo cijele Istre.
Nije samo specifičnost u tome da je jedno mjesto organiziralo takav program, već je specifičnost u načinu na koji je taj program organiziran. Osim sudionika programa, koji su u gotovo najhladnijem danu ove godine strpljivo odrađivali svoj dio programa, najviše nas je sve, vjerujem, šokirala činjenica da su i poneki stanovnici tog mjesta otvorili svoje kuće i u njima priredili dio programa. Otkuda ta volja da se jedan program odradi na tako kvalitetan, pitom, jednostavan a opet izuzetno kompleksan način. Valjda je u tom mjestu drukčiji zrak.
No, iznad svega šokira činejnica da se o tome bruji u svim medijima, svim portalima, na svim ulicama. Gotovo da i nije vidio ništa onaj tko nije posjetio program "Živih jaslica" u tom mjestu.
Uza sve programe, projekte, izbore, ponude, sadržaje u našim najbogatijim gradovima od sjevera do juga, svi pričaju samo o tim "Živim jaslicama". Što je to tako posebno u jednom malom mjestu za koje nam se ponekad čini da je vrijeme u njemu stalo? Da stalo, čini se ide unatrag. Što to imaju ta mala mjesta a što nas uveseljava puno više od svih raznolikih izbora koje imamo u velikim mjestima?
Ako se malo zamislimo, primijetiti ćemo da svi pričaju o tome da su mala mjesta utopija za društveni život, da su mrtva, dosadna, neinteresantna, da je pravi život tamo u bogatim gradovima. A kada se jednom nađemo u bogatim gradovima i gradovima punima sadržaja, tada nas opet na neki neobjašnjiv način privlače ta mala mjesta?
Ako nije tako, zašto onda po najbolje meso odlazimo na selo? Zašto nas tako opčinjavaju mala marginalna mjesta u kojima se rade najbolja vina? Zašto je odjednom vikendom nemoguće naći mjesto u restoranu u najmanjem mjestu u okolici? Zašto se vikendom planiraju obiteljski izleti u gotovo potpuno napuštena mjesta u Istri? Kako to da se odjednom kao prvorazredna manifestacija pojavljuje program "Živih jaslica" u naoko neinteresantnom mjestu?
Uza sve sadržaje u velikim gradovima, svi jedva čekamo otići doživjeti poseban sadržaj u malom mjestu.
Teško je to objasniti. No, jedan od odgovora možda leži u lažnim očekivanjima. Ili možda bolje reći pretjeranim očekivanjima. Očekivanjima koja su toliko nerealna da nas ponekad tjeraju na razmišljanje da će naš život biti potpuniji, kvalitetniji i sadržajniji ako se nađemo u sredini u kojoj postoji obilje sadržaja.
A to nije uvijek točno. Jer se život ne sastoji od veliki količine izbora kojii nam stoje na raspolaganju. Život se ne mjeri količinom sadržaja koje imamo na raspolaganju, već količinom kojom živote naših bližnjih činimo sadržajnijima.
Upravo tako, život će nam biti sadržajniji onoliko koliko budemo nastojali tuđe živote činiti sadržajnijima, a ne vlastite. U velikim gradovima ljudi krivo misle da će biti sretniji ako imaju više izbora. U malim sredinama ljudi su možda još uvijek svjesni te činjenice da je život onoliko kvalitetan koliko se daješ za drugoga.
Upravo je zato taj program "Živih jaslica" toliko zanimljiv. Jer se svi stanovnici tog mjesta nekako u potpunosti daju u taj naoko jednostavan program. A to se u zraku osjeti.
Uostalom, to je i smisao svake vjere, pa i krćanstva čiji se početak simbolično slavi u programu "Žive jaslice". A to je dati sebe za drugoga. A ne kako često činimo, upravo suprotno, misleći da se drugi moraju davati za nas.
Želim da svatko u sebi prepozna dobrotu kojom će uspjeti shvatiti da će vlastiti život biti onoliko sadržajniji koliko budemo tuđe živote činili sadržajnijima.

zzlevak