Tu nam je, u Buićima, prljava voda, sva crvena od zemlje, zvali su mještani naše porečko dopisništvo u četvrtak popodne. Pa zovite upravu Vodovoda da to riješe, bio je naš savjet. Zvali smo, došli su odmah i riješili, ali je pitanje odakle onom tko je kopao dozvola za priključak. Tu su mutna posla, bila je replika iz Buići. Budući da je već bilo kasno za pozivanje odgovornih u porečkoj ispostavi Istarskog vodovoda, samo smo »skoknuli« do Buići napraviti koji snimak. »Skok« je potrajao jer nas je jedan od zamućenom vodom ogorčenih mještana, Slavko Ritoša iz Buići 28, povezao sa susjedom zgrade, nekoliko kuća dalje u istoj ulici, za koju je trebala biti priključena voda. Taj se pak pobojao novinara i publiciteta, ali nam je ispričao svoje probleme s gradnjom u susjedstvu pod uvjetom da mu ne spominjemo ime. Nazvat ćemo ga stoga Hans jer je Nijemac, a muke su mu počele 2002. kada je u susjedstvu počela gradnja kuće koja je, po njegovu mišljenju, bila preblizu njegovoj međi. Muke su počele i zato što kao njemački državljanin nije mogao kupiti tu parcelu, 1644/2 u k.o. Žbandaj (iako je s ranijim vlasnikom sve utanačio) jer jedan njezin »repić« izlazi iz građevinskog područja u poljoprivredno, a stranci u Hrvatskoj ne mogu kupovati poljoprivredno zemljište. Novi vlasnik parcele počeo je zidati, a Hans je, vidjevši da mu prozori nove zagrade »ulaze« u dvorište, krenuo osporiti gradnju pravnim putem. O tome ima već podeblji fascikl, ali bez na terenu vidljivih rezultata. Osim što se sada gradnja nastavlja, priključuje se i voda. U petak smo, zahvaljujući off the record susretljivosti u nekim državnim i gradskim službama, uspjeli rekonstruirati jednu ipak mutnu priču.

Urbanistička partizanština

Dakle, građevinska je inspekcija (Odjel inspekcijskog nadzora Rijeka, inspektor Edo Benković) po službenoj dužnosti izašla na teren 27. veljače 2003. i u rješenju datiranom 28. veljače naredila investitoru Mariju Žulju iz Osijeka uklanjanje započete građevine jer nema konačnu građevinsku dozvolu. I to u roku od tri dana. Investitor to nije napravio, nego mu je dan nakon inspekcije, 28. veljače 2003. (gle slučajnosti!), izdana građevinska dozvola u porečkoj ispostavi Državne uprave (Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove). Inspektor se 3. ožujka vratio na teren i konstatirao da ništa nije uklonjeno pa je izdao rješenje o rušenju s najavom da će se ono provesti nakon 7. travnja, uvijek te iste 2003. godine. No u međuvremenu je, 21. ožujka, građevinska dozvola postala pravomoćna jer se na nju susjedi nisu žalili. Hans, naime, nije bio susjed jer je između njegove i Žuljeve parcele ucrtan javni put, širine oko četiri metra. Put je »društveno vlasništvo«, tj. Grada Poreča, a on kao susjed nije imao primjedbi na građevinsku dozvolu. Ne bi bilo ni pristojno da je imao jer je neki »prednik« Grada, ranija općina, mjesna zajednica, tko li, asfaltirao put koji nije išao po trasi »starog« nego po toj privatnoj parceli i to s njene suprotne strane! Inšoma, stara dobra urbanistička i vlasnička »partizanština«. Sve je sada zakonito, ali umirovljeni njemački advokat Hans se ne predaje i angažira hrvatskog advokata. U prijavi koju je odvjetnik Pavao Škare 12. svibnja 2004. u ime svoga klijenta podnio građevinskoj inspekciji Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva nabrojan je niz nepravilnosti u dokumentaciji koja je sastavni dio građevinske dozvole. Prema njegovu mišljenju, grafički prikaz granica sadrži netočnosti jer nije ucrtana javna cesta na istočnoj strani parcele, što je od značaja za utvrđivanje udaljenosti građevine od ceste, a ustvrdio je da je građevina u stvarnosti drugačije postavljena nego što je nacrtana u glavnom projektu (koji je izradio Dražen Čapo iz Poreča). Tako je kuća cesti bliža od dopuštenih šest metara, ali ne samo to, nego ulazi i na »stari put« u gradskom vlasništvu i na nekim je mjestima od Hansove parcele udaljena svega tri metra. Iako po grafičkom prikazu u prilogu građevinske dozvole ta udaljenost iznosi deset metara! Također napominje da je »stari put« u grafičkom prikazu »iskrivljen« da bi se »povećala« udaljenost od susjeda. To smo »iskrivljenje« pogledali u porečkom katastru, ali teško ga je komentirati jer su originalne karte iz vremena Italije i baš se na spornom mjestu lome, a njihovo je spajanje problematično, i ne poklapaju se idealno.

 

Nezadovoljstvo susjeda

Otprilike paralelno odvija se postupak kojim Grad Poreč nastoji s vlasnikom parcele uskladiti i legalizirati vlasničko i cestovno stanje na terenu. Ideja je logična i jasna: Grad će se odreći starog, u stvarnosti nepostojećeg puta, a privatni vlasnik dijela svoje parcele koji je u stvarnosti novi asfaltirani put. Prekjučer smo u imovinskopravnoj službi doznali da postupak još nije gotov. Grad je najprije morao »stari put« izuzeti iz statusa općeg dobra da bi mogao njime raspolagati. To je za ključni dio učinjeno, a sada se čeka da novi vlasnik preparcelira svoju česticu tako da iz nje izdvoji novi put, pa će se onda javnim natječajem izvršiti zamjena, rečeno nam je u toj službi. Da se građevina ne nalazi na »sretnom« mjestu, upozorili su susjedi iz toga dijela Buići pisanom i potpisanom primjedbom koju su 11. siječnja 2005. poslali županijskom Odsjeku zaštite okoliša i prostornog uređenja i na znanje Mjesnom odboru Žbandaj. Desetak potpisnika smatra da je građevina preblizu ceste i da smeta prometu. Istom su se žalili i inspekciji zaštite na radu jer je gradilište tada bilo napušteno i nezaštićeno te je predstavljalo potencijalnu opasnost za djecu. Koliko smo uspjeli doznati, odgovora na tu predstavku nije bilo. Nova situacija nastaje mjesec dana kasnije – 10. veljače prošle godine nekretninu, česticu 1644/2 veličine 1.349 kvadrata s nedovršenom kućom, za 45 tisuća eura kupuje Mladenko Ivišić iz Viteza u BiH. Novi vlasnik hoće dovršiti kuću, s Gradom rješava opisani problem s novim i starim putom, između ostalog u rujnu podnosi i zahtjev za stalni priključak za vodu.

Rušenje jedino rješenje

Iako ga je advokat napustio jer ništa nije uspio napraviti, Hans se ne predaje i dalje piše građevinskoj inspekciji, pa i osobno ministrici Marini Matulović-Dropulić. Ustrajan je, kaže, i zato što je vidio papire po kojima će investitor dozidati još jednu kuću koja će mu također narušavati privatnost. Također, s obzirom na to da je upoznat s postupkom »zamjene« putova između Grada i »susjeda« (čak misli da je to već riješeno), sada se on osjeća pravim susjedom i strankom u postupku. To će nedvojbeno biti kad se zamjena napravi. No u međuvremenu je iskrsnuo nov »problem« – građevinska inspekcija je opet bila na terenu i inspektor Dragutin Pentek (iz Područne jedinice Pazin) 23. svibnja ove godine obavještava Hansa (preko sada već bivšeg odvjetnika) da je novom vlasniku parcele 1644/2 uručeno rješenje o uklanjanju protupravno izgrađene građevine. Kako sad to kad je zgrada imala pravomoćnu dozvolu? – pitali smo u Ministarstvu. Kratki je odgovor bio da zgrada nije izgrađena u skladu s dozvolom te da je inspektor opet bio na terenu i našao da investitor nije postupio po rješenju. Investitor se žalio, odgovor mu iz Ministarstva još nije odaslan, ali 26. lipnja poslan mu je zaključak o izvršenju, »papir« koji prethodi rušenju u režiji države, a na trošak vlasnika. Kada ga dobije ili kad prođe propisani rok, bit će građevina uvrštena na listu za uklanjanje. Iz naših smo izvora doznali da je građevinski inspektor po službenoj dužnosti bio na terenu 30. siječnja 2006. i utvrdio da se kuća gradi protivno dozvoli. Naime, službenim premjerom nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna građevina tlocrtno pomaknuta prema zapadu za oko sedam metara! Time je dijelom, u širini od metra, ušla i u susjednu katastarsku česticu 1644/3, koja je u društvenom vlasništvu i općoj upotrebi, a sve se to kosi sa Zakonom o gradnji. U takvoj situaciji uklanjanje je jedino rješenje. Međutim, valja primijetiti da je graditelj bio »prisiljen« pomaknuti lokaciju za zgradu jer mu je »općina« doslovce otela dio parcele za cestu. Da je kuća sagrađena prema prikazu u građevnoj dozvoli, našla bi se na asfaltiranom putu koji vodi u Buiće! Naravno, sve bi bilo drugačije da je prije gradnje riješen imovinsko pravni odnos s Gradom i napravljena zamjena dijelova parcela i kuća smještena tamo gdje objektivno može biti.

Za vodovod ništa sporno

Hans se pak čudi kako to investitor priključuje vodu ako ima rješenje o rušenju. Čak ga je za našeg posjeta branio vjerujući da mu je rješenje samo poslano i da ga nije dobio jer zapravo ne živi u Bosni, nego u Švicarskoj.

Hansu smo objasnili da lijepo piše »uručeno«, a problem vodovodnog priključka smo (si) u petak objasnili u razgovoru s Đinom Kainom, upraviteljem porečke ispostave Istarskog vodovoda. »Mi sve radimo po propisu i uz sve potrebne papire«, izričit je Kain na insinuacije da nešto »mute« s vodom. Pokazao nam je dokumente iz kojih se vidi da je Grad Poreč (njegov Odjel za komunalni sustav) 14. studenog 2005. dao suglasnost za stalni vodovodni priključak uz napomenu da je investitor platio komunalni doprinos i da je 11. studenog »izvršen premjer objekta«. U potpisu je pročelnik Milan Laković. Ovdje valja napomenuti da od 2002. godine Grad Poreč, na temelju stava svoga poglavarstva i vijeća, a sa željom da pomogne suzbijanju bespravne gradnje, traži da ga se pita za suglasnost kad se daju vodovodni, kanalizacijski i slični priključci. Ipak, ako je »izvršen premjer objekta«, kako to da gradski »mjeritelji« nisu primijetili da je kuća ušla i na još uvijek gradsku parcelu?! Vodovod je dobio i potvrdu, datiranu 28. listopada prošle godine, da do toga dana nije izvršen upravni inspekcijski postupak i nije doneseno rješenje o uklanjanju građevine. U potpisu je šef građevinske inspekcije u Istarskoj županiji Boris Bervida. S ta dva ključna papira Vodovod je odobrio priključenje. Investitor je platio priključak, a prošlog četvrtka su njegovi radnici zapravo tražili glavnu cijev i probili je. Djelatnici Vodovoda su kvar odmah popravili, a već kad su bili tamo, postavili su i cijev do šahta na parceli, ali nisu spojili priključak. »Vodomjer je još kod nas, ali dat ću im radni nalog jer za nas ništa nije sporno«, ističe Kain. Kako će priča završiti? Ako sve bude »po planu« i konačno se uspostavi nova parcela, postojeća će građevina u postupku legalizacije (mora se izdati dopuna građevinske dozvole) doći u sukob s važećim Prostornim planom Grada Poreča jer on predviđa najmanje četiri metra udaljenosti od susjedne građevinske parcele, osim ako se susjed ne složi s manje. Susjed će u tom slučaju biti Hans. Možda se Nijemac i Bosanac dogovore…

G.Prodan, Glas Istre