Galerija Zuccato: Živko Grozdanić Gera

gera
31.07.2017. 17:47; Učitavanja: 80; Početna / Kultura / Galerija Zuccato: Živko Grozdanić Gera

OTVORENJE: četvrtak, 3. kolovoza 2017., 20 sati

Izložba je otvorena do 26. kolovoza 2017.                                                                                   

organizatori: Institut za istraživanje avangarde, Pučko otvoreno učilište Poreč, Kolekcija Marinko Sudac,

kustosica: Ivana Jaković, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

______________

Živko Grozdanić Gera (Vršac, 1957.), jedan je od ključnih srpskih umjetnika radikalne prakse. Završio je likovnu akademiji u Sarajevu 1983. Uz nastavak samostalnog rada, 1991. Grozdanić pokreće i sudjeluje u izdavanju magazina Košava, časopisa za vizualnu umjetnost ArtKontext, programima Centra za vizualnu kulturu Konkordija, a javnost ga posebno pamti kao direktora i osnivača Bijenala mladih, međunarodne manifestacije koja je ostavila neizbrisiv trag u suvremenom umjetničkom životu Srbije i kontinuirano trajala od 1994. do 2005.

U prostorima Galerije Konkordija kroz rad I., II., III., IV., V. i VI. Bijenala mladih izlagalo je preko 800 umjetnika. Umjetnici i kustosi koji su gostovali u Galeriji Konkordija, između ostalih su i Achille Bonito Oliva, Rene Block, László Beke, Richard Rorty, Katalin Keserü… kao i mnogo povjesničara i teoretičara umjetnosti iz Europe i Amerike. Neki od projekata koje je postavio su : „Sintakse smrti“ (1997.), „Rumunjska suvremena umjetnost“ (1998.), „Suvremena umjetnost u Srbiji / Prijestupničke forme“ (2001.), „Slikarstvo ponovo“ (2001.), „Kanadska Suvremena umjetnost“ (2002.) itd.

Od 2005. do 2011. ravnatelj je Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu. Na funkciji ravnatelja MSUV u Novom Sadu sa svojim je timom producirao preko 150 izložbi i projekata. Kao izbornik Paviljona Republike Srbije na 54. međunarodnoj izložbi umjetnosti – „La Biennale di Venezia 2011.“, za uspješno predstavljanje umjetnika Dragoljuba Raše Todosijevića i prezentaciju, Paviljon Republike Srbije i umjetnik dobili su prestižnu UniCredit nagradu. Živko Grozdanić Gera izlagao je na više od 200 skupnih i 50 samostalnih izložbi.

Od 2012. vlasnik i ravnatelj Geramuseuma u Velikom Središtu, kraj Vršca. 

Grozdanić sebe vidi ne samo kao „stvaraoca“ u autonomnom svijetu umjetnosti, već kao antropologa ili konceptualnog umjetnika koji djeluje u konkretnoj povijesnoj i geografskoj kulturi s materijalnošću kulture kao specifične društvene prakse. Njegov alegorijski rad je projekt interventnog djelovanja u svijetu objekata kulture i od kulture, a njegovi objekti, skulpture ili instalacije, njegov rad i kulturalni tekstovi poremećaja i oblikovanja svakodnevice postaju praksa „umjetnosti u epohi kulture“. Alegorijanac radi slično i blisko kao i konceptualni umjetnici prošlog stoljeća koji su radili s idejama, on analizira svoje ideje i prerađuje ih kroz materijal u alegorijski prizor. Za Alegorijanca ideja je materijal umjetničkog izražavanja, ali ona je ujedno i gomila materijala koja skriva ideju i u tom smislu joj pomaže opstati utopljena u formu.

U svakodnevici konstantno stvara transfere između kulture i umjetnosti kroz institucije koje stvara (političku stranku, Rotary Club, Bijenale mladih, magazin Košavu i ArtKontext, Centar za savremenu kulturu Konkordija i na kraju Muzej savremene umetnosti Vojvodine i Geramuseum). Ako ne djeluje kroz institucije, tvrdi da upada u klopku mita o umjetniku geniju i njegovom epohalnom djelu u 20. ili 21. stoljeću. Na ruku mu ide politička kriza u društvu koja mu je omogućila i omogućava mu da i dalje definira svoju umjetničku ideologiju, a ne da ludo asketski, revolucionarno, mijenja to društvo. Ovakvo dekonstruiranje stečene pozicije je namjerno, jer ne vjeruje u dijalektičke odnose unutar umjetnosti, već to radi vjerujući da je umjetnost samo tijelo kulture. Grozdanić se zalaže se za kulturu koja se zasniva na permanentnim transferima, koja je u stalnom sukobu novih hibrida kulture, transgresije…

Grozdanićev umjetnički rad je provokativan. Instalacije “Meteorska kiša”, “Vladika Pahomije na Boulevardu sumraka”, “Četiri patrijarha Pavla gledaju dvjesto tisuća linija Raše Todosijevića” i ”Made in China” su prema pisanju teoretičara Miška Šuvakovića, “pokazne i figurativne konstrukcije političkog narativa o intenzitetu javne i tajne, metafizičke i fetišističke, vjerske politike u tranzicijskom društvu”.

Kako Grozdanić kaže: “Nisam pobornik teorija da je umjetnik izvor djela. Umjetnik je samo trafostanica, provodnik energije društva u kojoj je društvo duboko usađeno u pojedinca i determinira ga. Kada, na primjer, izvedem rad “Meteorska kiša” ili “Made in China” onda ja verificiram odnose unutar društva, kristaliziram bit tog društva, a ne svoju umjetničku privilegiju. Proces tog prevođenja mora biti oslobođen sebe. Upravo sam se iz tih razloga poslužio alegorijom kao prenesenim načinom izražavanja u kojem je ono umjetničko, zapravo, preneseno značenje. Alegorija je diskretna forma produženog senzibiliteta ili produbljenog saznanja. Umjetničko djelo ostaje to i dalje, u biti, ali sad je to njegova reinterpretacija koja može biti bajka ili basna. Alegorija je jedna skrivalica koja oslobađa umjetnika od umjetnosti, prikrivajući konfuziju ili proturječnost koje me svakodnevno opsjedaju.”

Print Friendly, PDF & Email
Delfin 17 s