Vrijednost osam dvorana koje bi trebale biti gotove do početka Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine, prema posljednjim podatcima, iznosi – 2,7 milijarde kuna. Ako se tome pridodaju iznosi koje će Vlada i gradovi domaćini koji su se odlučili ući u gradnju javno-privatnim partnerstvom isplatiti kroz zakup za prosječno 25 godina – iznos se penje na minimalno 3,4 milijarde kuna.

Bez kamata

Minimalnu procjenu stajanja gradnje načinili smo računajući da će Zagreb otkupiti Arenu nakon sedam godina, te ne uračunavajući kamate za eventualne kredite koje će gradovi dignuti ako planiraju sami ući u gradnju. Primjerice, ako se Arena odluči uzeti u zakup na 28 godina, plaćajući 7,5 milijuna eura godišnjeg najma – iznos koji će biti isplaćen penje se sa 977 milijuna kuna na 1,54 milijarde kuna. Cijena radova kada započnu može se samo povećati u odnosu na onu koja je procijenjena idejnim projektom. Kada smo u rujnu prošle godine pitali gradove za procjene vrijednosti gradnje, zbroj grubih procjena iznosio je 700 milijuna kuna, a u siječnju se povećao na realnijih 1,93 milijarde kuna. Najnoviji zbroj najviše je rezultat odluke da se ipak rekonstruira i Dom sportova i objavi procjena projekta. Golemi iznos koji bi se trebao u konačnici isplatiti nakon dugoročnog zakupa ne bi trebao biti problem ako se dvoranama budu kvalitetno upravljalo i ako se u njima budu održavale sportske priredbe, koncerti i slično.Svi gradovi su već odlučili na koji će način graditi i postoje idejni projekti, pa rokovi ne bi trebali biti upitni. Zagreb je uspio u dugim pregovorima doći s Ingrom i Trigranitom do dogovora o Areni Zagreb, ali im preostaje još rekonstrukcija Doma sportova čija vrijednost je s popratnom infrastrukturom (pothodnici, garaže) procijenjena na 700 milijuna kuna i gradnja davno obećanog Rukometnog doma za pet tisuća gledatelja koji bi trebao stajati 185 milijuna kuna. Oba projekta bi trebao financirati Zagrebački holding, a izvođači radova još nisu poznati. Split je dobio ponudu domaćeg konzorcija Konstruktor-IGH-Viadukt po kojoj bi dvoranu za 12.500 gledatelja s popratnim komercijalnim prostorima trebao plaćati 1,23 milijuna kuna mjesečno. Na 30 godina na koliko se odnosi ponuda – dolazi se do iznosa od 885 milijuna kuna. No čini se da i Split čekaju teški pregovori jer kako su nas izvijestili iz službe za odnose s javnošću, gradonačelnik Zvonimir Puljić najavio je kako cijena nikako nije konačna. Puljić je istakao kako nova dvorana treba Splitu samo ako želi da u njoj igra hrvatska reprezentacija, ali se u staroj dvorani na Gripama mogu igrati sve ostale utakmice.

 

Dugoročni zakup

U Osijeku je gradnja dvorane vrijedne 210 milijuna kuna već započeta, ali nakon što je Poglavarstvo utrošilo 30 milijuna kuna za temelje – traži se privatni partner koji će sagraditi dvoranu za dugoročni zakup, poručio je Toni Papić zadužen za urbanizam Osijeka. Jedan od favorita je Sport Stadia net Slavka Šimunovića s partnerima. U sličnoj fazi je i Varaždin koji će dobiti dvoranu od četiri tisuće gledatelja vrijednu 120 milijuna kuna. Varaždinsko poglavarstvo pregovara s konzorcijem Zagorje Tehnobeton-Max Bögl o uvjetima zakupa. Za oba grada smo procijenili da bi konačna cijena nakon isteka zakupa od 25 godina bila oko 40 posto viša od vrijednosti investicija u dvoranu. Poreč će se za svoju dvoranu od 3500 gledatelja vrijednu 60 milijuna kuna vjerojatno odlučiti za kombinirani model financiranja, najavio je gradonačelnik Edi Štifanić. Pola novca bi se osiguralo u proračunu, a polovicu kreditom koji će dići gradska tvrtka Parentium. Za kredit će grad 25 godina plaćati svojoj tvrtki anuitete koji će iznositi dva milijuna kuna godišnje. Zadar je već pri kraju gradnje svoje dvorane vrijedne 65 milijuna kuna bez PDV-a, a još nepoznati iznos treba izdvojiti za okoliš. Procjena je da bi s porezom i dodatnim radovima vrijednost trebala biti 90-ak milijuna kuna od kojih su većina osigurani obveznicama. Zadarsku dvoranu gradi splitski Lavčević. Sve dvorane su polivalentne i iz gradova poručuju da bi ih gradili, bez obzira na rukometno prvenstvo, za zadovoljenje sportskih potreba.

Ivan Pandžić, Poslovni dnevnik