NEWS
VALFRESCO 4 S
Booktiga 2024

BOŽIĆNA PORUKA BISKUPA KUTLEŠE – MESAGGIO DI NATALE DEL VESCOVO KUTLEŠA

22.12.2018. 17:44; ; Početna / Kultura / BOŽIĆNA PORUKA BISKUPA KUTLEŠE – MESAGGIO DI NATALE DEL VESCOVO KUTLEŠA
49064852_2031407306938418_5685672582548815872_n

Ovog Božića želimo razmišljati o jednoj rečenici iz Lukina evanđelja: „za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,7).

Josip od vrata do vrata kuca i govori u ime Marije i nerođenog Isusa, traži ulaz u domove i smještaj u Betlehemu. Iako su Židovi, u tim drevnim vremenima, imali dužnost gostoljubivosti prema strancu i prolazniku, ipak neprestano su dobivali odgovor, “ovdje nema mjesta za vas.”

Ovo je zaista hladna noć, ne toliko u smislu temperature zraka, nego u smislu ljudskih srdaca. Da, zaista to je bila hladna noć. Ne nalaze toplinu doma među ljudima. Jedino što im je preostalo bilo je pokušati potražiti toplinu doma među životinjama. Ljudi ih odbijaju ne pokušavši ni shvatiti njihove razloge. Ali te jednostavne životinje bez prigovora, bez ikakvog pitanja primaju ih i s njima dijele svoj dom.

Unatoč odbijanju ljudi Bog se sagnuo nisko da dođe iz nebeskog svjetla u naš ratom rastrgani, mračni i hladni svijet. Kad se Bog saginje, saginje se na najneznatnije mjesto, spušta se u jaslice kako ne bi nikome smetao i šuti. Svi koji ga žele naći ovog Božića moraju se također sagnuti i postati ponizni.

Da, naš se Bog saginje. Saginje se na najniža mjesta. Bog ne voli oholost i ponos, samo to ne može podnijeti jer vidi što nam to čini. Bog dolazi da slomi leđa oholosti i ponosa, ne s mačem ili silom, nego s poniznošću. Tama ne može poraziti tamu, samo svjetlost to može učiniti. Mržnja ne može poraziti mržnju, samo ljubav to može učiniti. Oholost ne može poraziti oholost, samo poniznost to može učiniti. Naš Bog se saginje u najvećoj poniznosti u obliku malog bespomoćnog djetešca.

I ovog Božića Bog nas poziva na takvu poniznost. Dolazi tiho, ne-nasilno, bez prijetnje, kao malo dijete koje je prepušteno na milost i nemilost ljudi. Ali i na ovaj skromni način u tišini, još uvijek zove i tebe i mene i sve nas da se sagnemo i postanemo ponizni.

Kada se ljudska povijest dovrši a posljednje se knjige napišu, jedan od najtužnijih redaka bit će, „za njih nije bilo mjesta u svratištu“. Nema mjesta, nema mjesta. Ne želimo da dođete u naš dom. Kako čudno i tužno za ovaj svijet da se Bog Stvoritelj jednostavno ne uklapa u taj svijet i za Njega nema mjesta u tom svijetu kojeg je stvorio i nama darovao. Oh, kolike nezahvalnosti i bahatosti! Ne uklapa se u naše planove, naše rasporede, naše prioritete. Nema mjesta za Njega, ne nema. Ne uklapa se u naš svijet, u naš narod i u našu obitelj, sve drugo je za nas daleko važnije, a Njega ostavljamo ispred svratišta da se smrzava jer smo hladni u duši i jer smo izgubili onu ljudsku toplinu prema drugim ljudima. A Bog opet šuti.

A što je s nama? Ima li mjesta za Isusa u „svratištu“ naših srdaca? Jer ako postoji malo volje i malo mjesta, Isus dolazi noseći mnoge darove. Božić je vrijeme poklona. I ovog Božića netko kuca na tvoje srce. Možda je mali Isus! Čovječe, zašto ne odgovoriš i pokušaš otvoriti, netko ti kuca. Otvori i vidi tko je i udostoj se pustiti ga u svoj dom i u svoje srce.

Što bi moglo biti tužnije od propuštanja dara da postanemo djeca Božja? Da, najtužniji redak koji je ikada napisan na ovom svijetu je da nije bilo mjesta za Njega u svratištu, a možda je još tužniji, iako sve to dobro znamo, da i danas nema mjesta za Njega ni u našem domu ni u našem srcu. Ali Bog i danas opet šuti.

A vi koji ste mu već otvorili vrata kroz mnoge godine, hvalite i zahvaljujte Bogu, i zamolite Gospodina da vam pomogne još više otvoriti vrata vašega srca. Jer znamo da je istina kada Isusa pozovemo u svoj dom on traži malo mjesta i jednostavan smještaj i ne ugrožava našu slobodu, a donosi nam veliku radost i mir.

Ovaj Božić je vrijeme darivanja i Isus se saginje nisko da nam daruje neprocjenjiv dar, a to je moć da možemo postati djeca Božja. Sjetimo se da je čovjek najveći kada klekne i ponizi se u tišini kako bi pomogao drugome koji je mali i neznatan.

To je pravi Božić. Sagnimo se ponizno i otvorimo vrata svoga srca Isusu i braći ljudima. Ostanimo s njima i danas ponizno u šutnji.

Svim vjernicima, kao i svim ljudima dobre volje, od srca želim čestit i blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu.


MESAGGIO DI NATALE DEL VESCOVO KUTLEŠA

Questo Natale vogliamo riflettere su una frase del Vangelo di Luca: „per loro non c’era posto nell’alloggio “.

Giuseppe bussa da porta a porta e parla a nome di Maria di Gesù che non era ancora nato, chiedendo di entrare in casa e trovare alloggio a Betlemme. Seppur gli Ebrei, in quei tempi antichi, avevano l’obbligo di accoglienza verso gli estranei e i viandanti, ricevevano continuamente la risposta “qui non c’è posto per voi”.

Questa è davvero una notte fredda, non tanto per la temperatura dell’aria, bensì nel senso del cuore degli uomini. Sì, era veramente una notte fredda. Non trovano il calore della casa tra le persone. L’unica cosa che gli restò da fare fu cercare il calore di casa tra gli animali. Le presone li respinsero non cercando nemmeno di capire le loro ragioni. Ma quei semplici animali, senza obbiezioni, senza nessuna domanda li accolgono condividendo con loro la propria casa.

Nonostante il rifiuto delle persone Dio si è chinato in basso per arrivare dalla luce celestiale nel nostro mondo dilaniato da guerre, freddo e tenebre. Quando Dio si china, lo fa nel luogo più insignificante, si adagia nel presepe per non disturbare nessuno e tace. Tutti coloro che lo desiderano trovare questo Natale devono chinarsi e diventare umili.

Si, il nostro Dio si china. Si china nei posti più bassi. A Dio non piacciono la superbia e l’orgoglio, non li sopporta perché vede cosa ci fanno. Dio viene per spezzare la schiena alla superbia e all’orgoglio, non con la spada e con la forza ma con la modestia. L’oscurità non può sconfiggere l’oscurità, solo la luce può farlo. L’odio non può sconfiggere l’odio, solo l’amore può farlo.  La superbia non può sconfiggere la superbia, solo l’umiltà può farlo. Il nostro Dio si china nell’umiltà più grande sotto le spoglie di un piccolo bambino indifeso.

Anche questo Natale Dio ci invita ad un’umiltà tale. Viene silenziosamente, non con la violenza, senza minacce, come un bimbo piccolo lasciato alla mercé degli uomini. Anche con questo modo umile e silenzioso, chiama tutt’ora te e me e tutti noi a chinarci e diventare umili.

Quando la storia dell’umanità finirà e gli ultimi libri saranno stati scritti, una delle righe più tristi sarà „per loro non c’era posto nell’alloggio “. Non c’è posto, non c’è posto. Non vi vogliamo nella nostra casa. Quant’è strano e triste per questo mondo che Dio Creatore non si addice a questo mondo e per Lui non c’è posto in questo mondo che lui ha creato e che ci ha donato. O, quanta ingratitudine e superbia! Non rientra nei nostri piano, nei nostri schedari, nelle nostre priorità. No, non c’è posto per lui. Non rientra nel nostro mondo, nel nostro popolo, nella nostra famiglia, tutto il resto è per noi molto più importante, e lasciamo Lui a gelare d’avanti alla porta dell’alloggio perché siamo freddi nell’anima e abbiamo perso quel calore umano verso gli altri. E Dio tace.

E noi? Nell ”alloggio” dei nostri cuori c’è posto per Gesù? Poiché se esiste un po’ di disponibilità e un po’ di posto, Gesù viene portando molti doni.  Natale è tempo di regali. Anche questo Natale qualcuno bussa alla tua porta. Forse è il piccolo Gesù! Uomo, perché non rispondi e non provi ad aprire, qualcuno sta bussando sulla porta del tuo cuore. Apri e guarda chi è e degnati di lasciarlo entrare nella tua casa e nel tuo cuore.

Cosa potrebbe essere più tristi che perdere l’occasione di diventare figli di Dio? Si, la riga più triste mai scritta a questo mondo è che per lui non c’era posto nell’alloggio, ma forse è ancor più triste, pur sapendo bene tutto ciò, che anche oggi per Lui non c’è posto nella nostra casa e nel nostro cuore. E Dio anche oggi di nuovo tace.

Voi che gli aprite da tanti anni, lodate e ringraziate Dio, e chiedetegli che vi aiuti ad aprire ancor di più le porte del vostro cuore. Poiché sappiamo che quando invitiamo Gesù nella nostra casa Lui chiede poco spazio e non intralcia la nostra libertà, ma ci porta gran gioia e pace.

Questo Natale è tempo di doni e Gesù si china per donarci un dono di valore inestimabile, di poter diventare figli di Dio. Ricordiamoci che l’uomo e più grande quando si inginocchia ed umilmente e silenziosamente aiuta il prossimo che è piccolo e indifeso.

Questo è il vero Natale. Chiniamoci ed umilmente apriamo le porte del nostro cuore a Gesù ed ai fratelli.

Restiamo con loro anche oggi umilmente in silenzio.

A tutti i fedeli, come pure a tutti le persone di buona volontà, auguro di cuore Buon Natale e felice anno nuovo. 

Print Friendly, PDF & Email